0-PONIŽENI ISUS
Nasljedovati Isusa znači biti spreman na poniženja, jer je to Isusova sudbina. Bio je ponižen, odbačen, izrugan, osramoćen, prognan, ubijen, uklonjen između živih kao onaj koji nije vrijedan da živi. A on je bio Život.
Gledam Isus kako ga udaraju, kako se kao sa bezvrijednim čovjekom poigravaju, zastiru mu lice i govore: «Proreci!» «Nabacivali su se i drugim pogrdama.» (Lk.22,63; 18,31; I.Pet.2,22)
1. Tko vrijeđa Isusa? Sluge, vojnici, oni koji su drugima podložni i zato naučili biti prezreni. Oni imaju svoju filozofiju: bolje prolazi onaj na vrhu. Sada su oni nad Isusom, oni trijumfiraju, mogu iskaliti sav svoj bijes koji se u njima gomila dok ih drugi tlače, svu svoju mržnju. Gaje u sebi niže osjećaje iživljavanja nad drugima koji su slabiji. To je ukorijenjeni osjećaj u čovjeku: želi gospodariti nad drugima. Oni imaju težak život. Njihova egzistencija je neprestano u opasnosti od tlačitelja. Zato ne poznaju velikih radosti. Život im je pun tjeskobe i žalosti. Takvi ljudi žele žalostiti druge. Daju drugima ono što imaju. Oni u sebi nisu zli. Oni su robovi položaja i straha pred jačim. To je svojstvo sotone koji nesretan želi unesrećiti druge.
2. Što rade ljudi? Izruguju Isusa, zlostavljaju ga, pljuju po onom što je Isusu najintimnije, najvrednije. On je prorok Boga svemogućega. Govorio je tako. Oni doživljavaju da je to nemoguće. Razmišljaju: da je prijatelj Božji ne bi ga Bog stavio u ovu muku, ne bi ga dao u njihove ruke. Bog čuva svoje miljenike. Ovaj dakle nije ni miljenik Božji, nije ni Čovjek Božji. Prema ovim njihovim pojmovima o proroku ovo je običan lažac. Imaju dakle pravo što ga ovako kažnjavaju. Oni smiruju svoju savjest, misleći da čine Bogu ugodno djelo.
Idu korak dalje. U svojim mislima shvaćaju da ovaj čovjek ne zna svoj posao, nije sposoban za posao koji je započeo, nije kadar obraniti svoju misao. Bit će neki fantasta. Evo, ne zna se ni braniti. On je dakle prilično bedast (Herod mu oblači luđačku haljinu.) Da je on prorok odgovorio bi ognjem s neba. S takvim se čovjekom ne isplati boriti direktno. Ne zna živjeti, ne zna se braniti, nije heroj. Treba ga do kraja izrugati.
3. Isus sam (koji odabire lude ovoga svijeta, slabe, ono što nije... da postidi mudre, jake, ono što jest). Ne govori kao nekada Ivan (Zmijska legla), niti kao što je sam prije govorio (Obijeljeni grobovi), Mogao si je vratiti čast mudrim riječima, zamkama. Mogao je izazvati svađu među njima /kao kasnije Pavao/. On šuti, kao janje koje vode na klanje. Djelom pokazuje svoju ljubav, raspoloživost prema Ocu da se dadne za ljude. Upravo tim raspoloženjem pokazuje u čemu je grijeh svijeta. Pruža im priliku da razmišljaju o korijenima grijeha (Sluzi:"Ako sam rekao zlo dokaži...") Neće tako raditi ni njegov veliki Apostol Pavao kad bude planuo:"Udarit će tebe Bog!" Isus govori blago kao prijatelj. Pred Ocem ispričava one što ga muče da ne znaju što čine. Oni se kao robovi žele svidjeti svojim gospodarima. Njihovo ponašanje je plod njihova teškog života. Zasljepljeni su. Isus upravo za takve ljude, daje život, za svakoga od njih. Za one za koje nitko nije mario, koji su bili prezreni od svih. Otac ga daje njima u ruke.
4. Prepoznajem li sebe? Moje zlo srce puno je zlih pokreta. Ponašam se kao vojnici, kao sluge. Riječima i djelima želim ušutkati slabijega, priklanjam se jačem. Riječima želim drugima začepiti usta, bojim se za prestiž, ugled, utjecaj. Odbacujem one koji su slabiji. U meni živi u isto vrijeme i servilnost i ukus nasilja, slabosti, straha i bojažljivosti. Želja da iskoristim za sebe moć i neznanje drugih.
Isus zna da sam takav jer sam pun straha, rob sam svoga ugleda, svoga uspjeha. On mi oprašta, jer zna da «ne znam što činim». Daje mi nešto od svoga bogatstva. Siromah je škrt. Bogat dobrotom oprašta sve, daje samog sebe. Ljubljen znade ljubiti. Tko doživi da je ljubljen od Boga, lako ljubi braću. Krist me obogaćuje da budem slobodan, vedar, radostan, sretan, pun života.