(Lk 22,39-46; Mk 14,50)
U Getsemanskom vrtu Isus je unaprijed proživio sve ono što će mu se dogoditi slijedećih 20-tak sati. Mnoge naše tjeskobe i nemiri u svjetlu Isusove getsemanske agonije dobivaju svoj smisao i svoju vrijednost.
39. U Getsemani ide Isus prvi, za njim učenici. Isus je uvijek prije nas u našim tjeskobama, patnjama, mukama. Uprimo pogled u njega, u molitvi tražimo pomoć, kao što nas on upozorava: "Molite da ne padnete u napast!"
40. "Oče, ako hoćeš otkloni ovaj kalež od mene. Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!"! Najdublja, najkvalitetnija molitva predanja, uzor svih molitava, molitva kroz suze, znoj i krv, molitva žrtvovanja, molitva spasenja, molitva čovjekova izručenja u ruke Očeve, molitva povratka cijelog svijeta u Očev zagrljaj... Mogu li se smireno, čitavim bićem priključiti toj molitvi, učiniti je svojom, posebno onda kada sam u teškoćama?
41. Anđeo ga je hrabrio. Otac ga nije ostavio sama. Nije mu otklonio križa, ali mu je dao utjehu i snagu, da ga može nositi. Pokazao mu je smisao patnje i križa. Često moje molitve rađaju istim plodom: Bog ne otklanja križa, ali mijenja mene, da mogu podnijeti nepodnosivo.
44. U većoj muci žarkije moli. Molitva je kao i život: borba. Što je ta borba teža, to molitva mora biti intenzivnija. U patnji nikada ne smijemo prestati moliti, jer bi to bila naša gotova propast. Moje iskustvo molitve u patnji?
Znoj mu postade kao guste kaplje krvi. Pred svim patnjama koje su ga čekale njegova narav se grči, bori se, odbija svoje poništenje. No njegova volja želi prihvatiti Volju Očevu. Njegova narav se slama. Sa znojem koji obilno teče, miješa se i krv. Njegova volja da prihvati Volju Očevu jača je od naravi. U Isusu se borilo čitavo čovječanstvo. Isus je pobijedio. Njega trebam zazivati u pomoć kada me očekuju teškoće, a ja se osjećam slab. Njegovom pomoću i ja, iako slab, mogu postati pobjednik nad zlom, nad svojom palom naravi. "Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!" - govori nam Isus.
46. Apostolima koji spavaju govori: "Molite da ne padnete u napast!" Svi evanđelisti naglašavaju da su apostoli u najtežem trenutku spavali. Za sve nas, za mene, to je važno upozorenje: Neprilike me obično zateknu nespremne. Križevi me redovito zaskoče, iznenade. A Isus, kao i apostolima tako i meni neumorno ponavlja: "Molite da u časovima slabosti ne padnete!" Molitva će te održati budnim, molitva će ti dati snage da izdržiš, da pobijediš Zloga, da budeš s Bogom.
Mk 14,50. Tada ga svi ostave i pobjegnu: Sva ona velika hrabrost o kojoj je govorio Petar i ostali rasplinula se kao mjehur od sapunice. Obično se svi precjenjujemo kada nismo u konkretnim, neposrednim opasnostima. Dobro je o sebi, ako treba, korigirati sliku da bismo bili realniji i mudriji. Činjenica je da je Isus u najtežim trenutcima ostao sam. Činjenica je da sam i ja i svi drugi u časovima patnje, gotovo redovito sami. Ali mi nikada nismo sami. Ja nikada nisam sam. Bog je uvijek sa mnom, kao što je bio i s Isusom. Zato se pouzdajem mnogo više u snagu Božju i oslanjam se na nju!
Post je objavljen 06.05.2006. u 00:38 sati.