Pod rukama tvojim
noćas će moje tijelo ilovačom biti,
vlažno i podatno sokovima što
od njih remek djelo stvara
Ko paučinom, pore mi nemir tvoj
love, u valovima što zapljuskuju
obale požude
Trajem u treptaju što vječnost
ga stvara i tonem sve dublje
mijenjajući udahe uzdasima
Nemoj stati jer neću preživjeti
mir, opstajem samo na granici
razuma
Učiniš li vrijeme slugom svojim,
u tvojim rukama noćas ću
nestati ...
Post je objavljen 02.05.2006. u 20:50 sati.