Šta da kažem...nemam šta da kažem...al opet možda se i nađe nešto...jednog dana ću sjest i napistai najveći post koji je čovječanstvo vidjelo od izuma atarija i spectruma.Uživat ću u blagodatima svojeg neprikosonovenog talenta da serem najveće luposti a da pritom ostanem ozbiljan, a vi obićni smrtnici će te mi donositi monitore na autogram...e lijepi snovi.
Uglavnom dogovarammo se za prvi maj opet sve u zadnji trenutak,još i dalje imamo nedoumica jedino je cuga kupljena što je na kraju krajeva jedino i važno, ali poznavajući okrutan smisao za humor božanstva zaduženog za balkan taman kad mi zapalimo vatricu, kad mi se pogled počne magliti od pivske izmaglice a misli poprimati nijansu ružičastih slonova u totalnoj ekstazi nazujaenosti i baš u ononm trenutku kada počenm prinositi prvi komad mesa ispečenog znojem lica svoga i mukom nisko kapacitetnog mjehura moga, baš u tom trenutku otvorit će se nebesa i dažda će se spustiti.Vatra će se utrnuti,zemlja će se pretvoriti u kaljužu koju ni lada niva ne bi mogla provariti mokri ljudi u panici će trčati u potrazi za zaklonom,oni rijetki sretnici bliže katakombama će se skloniti u prostore jebodroma i ostati suhi u smradu strog znoja,šorke i užeglih rabljenih higijenskih gumica,a ja ću sretan u svojoj izmaglici hmeljno-ječmenog sokića uživati u jedinom komadu izvana zagorenog-iznutra krvavog mesa koji se ispekao i sretan na kiši ja gospodar majmuna i zaštitinik ježevog junfa sjedim na kiši i pohlepno žvačem meso u išečkivanju trihineloze...
Post je objavljen 30.04.2006. u 12:56 sati.