Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/toso

Marketing

Hypocrisy - kud ide ovaj svijet?

Marica: U kurac!
Ivica: U 3 pičke materine!
Ford Focus: Ide brm brm (kaj drugo očekivat od auta?)
Hastalavistabejbi: uzmi šestar idemo pa-pa-pa-pa bum
Debilno kaj ne? O DA! … mali ljudi to smo mi.

Wicked tongues still spew out lies We never learn although we try
Brainwashed fools not quite dead Dig their graves no tears are shed
NO MORE IDOLS NO TINE GODS….

Bilo bi vrijeme da napišem više nekaj.. ajd probat ću… Možda je sve baš kak bi trebalo bit. Valjda sve postoji s razlogom. Mnoge stvari koje se događaju oko nas su mi full nelogične, al opet shvaćam jedno: ljudi smo, govna smo, tak nam i treba. Nekaj me izbaci iz takta i pokušavam skužit zakaj je ljudska vrsta tak debilna. Pretpostavljam zato kaj se želimo prikazat ko nekaj više od životinja no to nam ne uspijeva jer smo, ipak, samo dio prirode. Nemremo pobjeć od nas samih. Dajte si probajte zamislit da ste negdje daleko u svemiru. Sad zumirajte sunčev sustav, zatim još jači zoom na planet Zemlju, pa kontinent Europu, pa našu malu domovinu, onda zumirajte beli Zagreb grad, ak zumirate još jače vidjet ćete mene! Kaj ne izgledaju smiješno obrijana bulja, marte, potfrknute nogavice i blesave majce haha. Fakat bedasto, kaj ne? Al nisam jedini hehe pogledajte i ostale mrave oko mene. La coste, nike, dolče&kafana i ostali pederčići, motorola o da, sony i điđi-miđi sranja, imidž, znakovi prepoznavanja a sve to za kurac. Kužite li sad kolko smo jadni mali ljudi. Opet, s druge strane, nemremo ni tak gledat jer naš je svijet ipak omeđen ovim kaj vidimo i do kuda dosežemo, pa s toga logično u njemu i djelujemo. Bunim se protiv nekih sranja koja nam otežavaju život. Probao sam poslušat neke svoje prijatelje koji su rekli: boli te kurac. Al nejde! Nisam u takvoj sredini odrasto da razmišljam na takav način, drugačije sam odgojen. Na mene je, kao i na veliku većinu, utjecao kućni odgoj, kvart, škola pa i fax… produkt sam toga svega. Jednostavno nisam navikao šutjet o nekim stvarima. Duh slobode živi u meni. I sad tek nastaje prava konfuzija. Ta dva potpuno različita kuta gledanja me zbunjuju i fakat nemrem zauzet jedno jasno, čvrsto stajalište. Sve ovisi dal sam nadrka, pijan, itd....S strane svemira mi smo goli kurac i nemamo kaj glumit, a s druge strane guše nas razna govna i moramo pružat neki otpor da bi preživjeli…

…al jebeš to sve najgora je ljudska dvoličnost. Evo dva česta primjera. Od nas se traži da odbacimo pank uniforme jer nas ljudi inače doživljavaju prvenstveno kao agresivne divljake i nikaj više. Danas me žele strpat u svoje uniforme, pod svoju kontrolu a sutra će tražit da iskoristim svoje znanje i vještine u nečemu puno razornijem kao u npr. vojsci. Neće ići. Isto tak mrzim đukele. Pse čuvare. ACAB. Imao sam prilike par puta radit pa i razgovarat s pandurima. Pitam lika da kak može tuć ljude koji recimo prosvjeduju zbog neisplaćenih plaća a on odgovara: ja samo radim svoj posao. Al par minuta kasnije mi se žali da dok je osto bez posla i prosvjedovao njegovi jučerašnji kolege panduri su udarali po njemu. Veli on: to nije ok. Jebem ti mater sad nije ok a prije dok si ti tuko je bilo?!! Fakat debili. Znam da generaliziram al tak i treba. Možda i nisu svi gamad dok su u civilu i neću srat po njima (iako izbor posla sigurno govori puno) al čim obuku plavu odoru za mene su svi isti. All Coppers Are Bastards

Oi!


Post je objavljen 19.04.2006. u 20:59 sati.