Još jedni blagdani su završili....ludilo kupovine, gužvi i stranaca u malenom gradu poput mojeg je prošlo. Od sutra se sve vraća u "normalu" - pitanje je koliko je normala normalna. Sutra ponovno na posao.Ustajanje ujutro mi nekako najteže pada. Nije to zato što sam lijena, ali onaj jutarnji san mi je još uvijek nekako najdraži.Mogu biti budna do kasno navečer i imati totalno dinamičan dan pa mi je jutro od negdje 6 - 8 najslađe prespavati.Svi imamo različiti organizam pa svaki dio dana na nas drugačije djeluje. Moj dečko na primjer nema nikakvih problema s ustajanjem. Može odspavati samo par sati, a da se probudi tako da praktički iskoči iz kreveta. Meni će to valjda ostati nepoznanica još dugi niz godina...ako poživim :-)
Imam neopisivu sreću, bar za sad što na poslu ne moram biti u 7h ujutro već u 9, ali je radni dan dok se posao ne završi. Nekad to potraje do 8 navečer ovisno trebamo li ići na teren.
Današnji dan je bio prekrasan.Sunce mi je s prvim zrakama provirilo u sobu i to mi je bio motiv da se ustanem i ranije nego što sam mislila da budem.Ljudi su se razmiljeli po gradu, oni koji su imali s kim otišli su u prirodu.Ja sam dan provela u laganoj jutarnjoj šetnji i kod kuće, a navečer sam se otputila u još jednu ovajput noćnu šetnju do obližnjeg jezerceta. Bilo je predivno sjediti uz vodu, dok se ljudi tiskaju u zadimljenim kafićima.Na površini su se ljeskala obližnja svjetalca, vjerovatno bi se vidjele i zvijezde da se nisu navukli oblaci. Neki od narednih dana odlazim u lov na žabe.... ne mislim doslovni lov, samo se želim naći u njihovom okruženju, pritajiti se i slušati njihovu pjesmu. Svako veče ostavim otvoren prozor od spavaće sobe i nema ništa ljepše od "žablje uspavanke". Možda jedino buđenje uz pjev ptica, ali to sam ostavila u roditeljskoj kući iz koje sam se odselila. Kuća se nalazi na rubu šume i u ovo proljetno vrijeme ptice se bude s prvom naznakom dana. Sva ta priroda ne može biti drugo nego "božjih ruku djelo".
Post je objavljen 17.04.2006. u 22:32 sati.