Evo vozi Miško cijeli dan,
a da nije umoran,
njega samo jadi muče ,
što nije kod svoje kuće.
Vozi Miško tjedan cijeli,
pred očima sve se bijeli,
jel to snijeg il prašina,
u glavi mu sve ne štima.
Putnike sad mori glad,
kada vide gdje smo sad,
do kraja još ima dosta,
valja nama preko mosta.
Nabujala rijeka sada,
po njoj plovi velka klada,
udariće u po ' mosta,
a miško na kraju osta.
Na obali psuje ko vrag,
povratak mu nije drag,
prvo rikverc onda prva,
kriva mu je čak i mrva.
U bradu sad psuje sebi,
pobjesnio je , kako nebi,
vozit više još dva sata,
umor ga polako hvata.
Broji kamenje pokraj puta,
došla je i ta minuta,
de polakšaj onda stani,
putnici su svi već vani.
Nema ništa od pozdrava,
Miška boli jako glava,
buljio kroz staklo van,
tandrko se cijeli dan,
sad prvo natenkirat,
i za sutra sve spakirat,
sve pregledat ispočetka,
nebi li se našla greška,
Post je objavljen 11.04.2006. u 21:03 sati.