Marketing
..::my beautiful memories::..
...ovaj post je sjećanje na prošlost...nezaboravljivu prošlost...za one koji ne vole sedimentalna sranja...nek preskoće!
kao prvo želim pozdravit anitu i ines, koje su me navele na razmišljanje i pisanje ovog posta.
ja u wc-u(opet!) i kad najednom iz dnevnog boravka je doprla pjesma "wake me up when september ends" i zauvijek promjenila moj pogled na prošlost...
sjetila sam se nečeg što je završilo prije 3 godine...možda zvuči smješno, ali to je osnovna škola...da naš osnovnjak!
sjetila sam se ljudi, naših idiotarija, profesora koji su nas danonoćno trpili zbog naših ispada i gluposti, čak i cojke!(za one koji ne znaju to vam je naša bivša profesorica iz povijesti) i selojtepa!(postavili smo joj salojtep i rasula se preko njega koliko je dugačka i široka) koliko smo puta skratili si povijest i zemljopis time što smo bumbačicama zaglavili bravu da se ne može otključati, kod raske pod biologijom plesanje s kosturima, bubijevo zaljevanje cvijeća...
...ah...zapravo sad vidim da su to bili dani!
..a onda biograd, more i sunce...
nešto prekrasno za doživit! mnogo novih ljudi uvedeni u tada, a i sada još uvijek mladi život...smijeh nam je bio jedino oružje protiv svih što su bili kontra nas, jednostavno smo bili mi...
...a onda kao najednom došao je RASTANAK!...još i danas vidim katarinu kako pjeva "prijateljice" sa suzama u oćima...i kontam si da je gotovo...
moje riječi...:pa vidit ćemo se u busu...
kakav vražji bus! neke osobe 3 godine nisam vidila, svoje najbolje prijatelje 3 godine nisam zagrilila, slike 3 godine nisam gledala jer zapravo nisam si priznala da mi to zapravo najviše nedostaje...
...naša fora...svi za jednog, jedan za sve!
a sada...srednja...svako sa svojima, nitko za nikog ne brine, svako svoju korist gleda...kao druga dimenzija! i sada nakon duuuuuuuugo vremena shvatila sam zapravo gdje sam bila...
...bila sam u prostoru gdje smo bili jedno, gjde smo svi znali sve o svima, iako ponekad je bilo dana kad se činilo da će doći kraj, uspjeli smo!
bilo je divno i ponekad poželim tako jako da se vratim nazad, makar na trenutak...
...ili makar okupiti ljude sve, koji su bili od 1. pa do 8. razreda, ma koliko njih više nema, koliko njih je otišlo....
..još samo jednom...
...biti jedno!...
Post je objavljen 09.04.2006. u 21:25 sati.