Ne znam zašto sam izabrala baš današnji dan za početak...ustvari mi se misao o tome javila još davnih dana. Obično sam svoje mudrolije prenosila na papir i tako zabilježia poneke dane, misli, događaje i želje. Možda sada više želim da me netko razumije, nego da iza mene ostane poneki trag.
Konačno je došlo proljeće. Dani su duži, sunce jače grije, drveće je prolistalo i cvijeće je procvjetalo...barem ono koje nagovješćuje dolazak toplijih dana. Još očekujemo lastavice.... poneki butterfly se nađe u prolazu. I ljudi postaju pitomiji, makar naizgled.Mračna strana u njima ostaje zauvijek skrivena....ili izađe na vidjelo tek kad se najmanje nadamo.
Zadnjih par mjeseci sam mislila da sam sretna. Konačno sam ostvarila ono što sam dugo očekivala. Našla sam posao i preselila sam se s dečkom na stan. Sada, par mjeseci poslije, shvaćam da je to bio samo još jedan u nizu privida koji su obilježili moj život.Sreća se ne krije tamo gdje mislimo da je, negdje drugdje...sreća je u nama i jedini način da ju pronađemo jest taj da pronađemo sebe. Ponekad se ta potraga čini beskonačnom, ali prije ili kasnije shvatit ćemo njezin smisao.
Toliko za prvi put.... u duhu inspiracije!
Post je objavljen 08.04.2006. u 19:06 sati.