I eto tako u nedostatku inspiracije i u suvišku bolesti, materijala za pisanje novog posta nema puno... I tako sjedim ja doma, kao i inače bavim se važnim filozofskim pitanjima koja se tiču naše egzistencije (moš mislit) i slušam Depeche Mode. I od jedanput prosvjetljenje, emanacija! Poslušajte:
And I thank you for bringing me here
For showing me home
For singing these tears
Finally I’ve found that I belong here!
Zar to nije predvno! Pronaći ono mjesto, onaj osjećaj koji te potpuno ispunjava i usrećuje. Ne znam gdje je to, niti s kim je to, al znam da je zasigurno lijepo!! I svim srcem svojim, svom dušom svojom , TO ŽELIM DOŽIVJET!
Joj obuzima me sreća!! Ali istovremeno si zvučim poprilično patetično, zato dok je sve još lijepo i dok smo svi u zanosu, povući ću se i zaželjet vam svima "taj osjećaj", a svi oni koji su ga nekim čudom već pronašli neka se jave i podjele s nama svoju sreću!
Feels like home
I should have known
From my first breath. (ista ta pjesma, Depeche Mode, Home)
još uvjek bolesna IvAna
Post je objavljen 08.04.2006. u 14:45 sati.