Ne volim svog oca. Ni on mene. Ali...
Sinoc je poslije vecere u mom i Johnatanovom stanu bilo sve sasvim tiho i mirno dok nije zazvonio telefon. "I'lll answer it," rekla sam i sjurila se do telefonske slusalice. Ocekivala sam poziv od Sarah, ali "halo" sa druge strane zice definitivno nije pripadalo njoj. To je bilo jedno kratko, pomalo hladno musko "halo" i ja sam mislila da me vise nista na ovom svijetu ne moze tako uzdrmati da drhtim kao siparica. Bila sam u krivu. To "halo" je bilo kao kratki elektricni sok. Izvadih cigaretu iz tasne i pripalih je drhtavim rukama. "Da, ko je to?" Zapravo sam znala ko je to, ali sam htjela da budem sigurna. "Dodjavola, znao sam da ovo nece ici. Evo ti je majka," rekao je i tada sam bila sigurna. Moj otac. Da, ONAJ otac koji 6 godina nije ni pitao za mene. Sa druge strane zice sam, u pozadini, cula majcin glas koji ga ubjedjuje da nastavi da prica sa mnom. "Tata, cekaj," rekla sam. na rijec "tata" je nastala tisina. Johtanat je u susjednoj sobi cuo da nesto nije u redu i prisao mi tiho. Pogledao me upitno. "My father," sapnula sam. Uzeo je moju ruku i poljubio je. Potom je mirno sjeo pored mene i pustio me da telefoniram.
"Tata, jesi tu?"
"Gdje?"
"Mislim... Nisi toliko dugo... I sada..."
"Dodjavola, smisli sta si htjela da kazes."
"Zasto si me zvao?"
"Da te pitam jesi li negdje vidjela moj sesir."
"Nisam."
"Super."
"I to je to?"
"Nije. Volim te."
"Zakasnio si malo za to, ne?"
"Ja sam ti otac."
"Otkad? Od zadnjih 15 minuta?"
"Oduvjek."
"Stvarno?"
"Oh, nosi se!"
"I ti... Stvarno si licemjerni skot. Zovnes me nakon 6 godina i ocekujes da cu te prihvatiti fino, kao u filmovima, da cu uhvatiti prvi avion za Jugoslaviju i da ce sve biti u redu?"
"Jugoslavija se raspala."
"Jebi se," viknula sam i zalupila slusalicu.
Johnatan me zagrlio. I ondjednom je tisina bila razbijena.
"Volim te," sapnuo mi je. "Volim te vise od svega."
Post je objavljen 04.04.2006. u 11:41 sati.