U novom broju "Cosmopolitena" pise da trebamo uraditi nesto za sebe kako bi se osjecali bolje. Ja sam mislila da je to "nesto" kava sa Curtom.
Bilo je jedno od onih bucnih jutara u NYC kada sam se probudila sa osmjehom na licu i jednim imenom u glavi: "Curt, Curt, Curt..." Toga jutra se moj moral ocigledno uspavao i ja sam odlucila pruziti obilan obrok egu. Znate onog malog covjeculjka u glavi koji postoji da bi palio alarme i neonska svjetla pred vasim ocima, da bi vas zaustavio neposredno prije nego sjebete svoj zivot, da bi vam govorio: "Ako kupis te cizmice nece imati para da jedes sljedecih 863 godine!". E, taj covjeculjak je kod mene veoma razvijen, ali toga jutra ga prosto nije bilo.
Nakon dugog kupanja u mirisljavoj kupaonici, pozvala sam kozmeticarku k sebi i ona me je izmasirala, uradila mi depilaciju, piling, pedikir, manikir i cupanje obrva. Osjecala sam se doista sjajno. Potom sam obukla svoju novu garderobu, nove cizmice, stavila nove nausnice... sve je bilo savrseno!
Nazvala sam Johnatana u ured i rekla mu da izlazim. Tada je covjeculjak u glavi poceo da se malo vrpolji, ali njegovo prisustvo jos uvjek nije bilo znacajno.
Minut kasnije, na displeju mobtela vidim da imam SMS. Od Curta. Samo da potvrdi kavu. Ja sam izabrala mjesto. Pazila sam da to bude caffe sa laganom muzikom i puno ljudi i da nas nikakve zajednicke uspomene ne vezu za to mjesto. Stavila sam malo svog omiljenog parfema, pogledala se u ogledalo i sjetila se svojih prvih sudara sa Curtom kada nisam imala novaca priustiti si novu garderobu i kozmeticki tretman prije sudara i kada smo izlazili u jeftine caffe barove.
Ostavila sam kljuceve kod portira i izasla na ulicu. Dan je bio lijep, pomalo oblacan, bas onakav kakav ja volim. Zaustavila sam taxi i... Covjeculjak u glavi se probudio. Upalio je sve moguce alarme, neonske natpise, sirene i vristao je: "Ne smijes poci na tu kavu, ne smijes, to je gotova prica, sta ti imas raditi sa njim, on te prevario, ti si sada udata zena, samo kompliciras, staniiiii!!!!"
Ipak sam usla u taxi. Jebes covjeculjka. Ali na pola puta sam bacila pogled kroz staklo zutog taxija i pogledala sve one Njujorcane i Njujorcanke kako setaju, savrseno ravnodusni na moje postojanje. I tada sam shvatila: nije vazno sta misli moja umorna mama ili moj ogavni otac, nije bitno sto misli Jess ili Sarah, nisu vazni Curt i njegova nova djevojka, nije vazan Johnata, vazna sam ja. Ovo je moj zivot i nesto sa njim nije u redu.
"Stanite ovdje, molim vas," rekla sam taxisti, platila, ostavila preveliku naojnicu i izasla iz taxija. Cim sam krocila na ulicu, izvadila sam mobtel iz tasne i poslal Curtu SMS: "Kava NIKAD nije samo kava, prijateljica NIKAD nije samo prijateljica. Ugodan zivot." Potom sam ugasila telefon.
Bio je jedan od onih lijepih dana u New York Cityu, jedan od onih kakav ja volim i zato sam odlucila prosetati do Johnatanovog ureda. Obradovao se kad me vidio i poveo me na rucak. Pricali smo o ozbiljnim stvarima. Rekla sam mu da ga ne volim, ali da mi je stalo do njega, da on nije los prema meni samo da sam ja u zbunjenoj fazi, pricala sam mu o Curtu i, jednoj rijecju, prvi put otkad smo zajedno sam mu se potpuno otvorila. Priznajem, plakala sam, ali vjerujem da mi je to trebalo. Johnatan je reagirao bolje nego sto sam ocekivala.
Ta noc je u nasem stanu bila drugacija. Umjeto uobicajenog gledanja TV-a do kasno pa kasnije spavanja svak na svojoj strani kreveta, lezali smo zagrljeni u mraku i pricali satima i satima o djetinjstvu, bivsim vezama, nasem braku,... svemu!
U novom "Cosmu" pise kako trebamo uraditi nesto za sebe da bi se osjecali bolje. U istom tom "Cosmopolitenu" su naveli razne primjere poput promjene frizera, odlaska na kavu sa starom prijateljicom, masaze ili duge setnje prakom. Nisu naveli otvaranje duse i prevaljivanje istine preko usana.
Post je objavljen 01.04.2006. u 11:39 sati.