Ti si prvi te vrste.
Forma pisanja je ostala neupitna.
Ionako pišem jedno djelo; koje neće vjerojatno nikada ugledati svjetlo dana.
U nekim stvarima je nekada najbolje da ne budeš dobar. Kada znaš da nisi spreman podnijeti teret koji ti se nameče.
Doznao sam jednu tajnu.
Zadržati ću je za sebe. Vrijeme će ju vjerojatno izbrisati.
Razlog je na mojoj strani.
Želim se zavuči u nečiju glavu; čuti ono što nije bilo izgovoreno. Ponekad i uspijem.
Mokar snijeg ove zime zamijenilo je toplo proljeće. Kao naručeno.
Vrijeme nestaje. Briše se, negdje noću, kada se budim.
Sanjam više stvari; bojim se takvih stvari...naročito poslije njegova posjeta...
Bolje rečeno: od njegova posjeta...
Davnih dana, prije Neverminda i početka slaganja slagalice života, plesa mrtvaca i poigravanja snovima, bijel i sa jasnom porukom koju je nosio...
...
Proteklih sam dana zamijenio stol u Nevermindu.
Manipulator karata zamijenio je igru. Prenio ju je na neku drugu razinu...
Je li vrijeme za mijenjanjem životnih navika?
Ili nije?!
Vrijeme će donijeti odgovore...
Ono je i bilo najbolji moj saveznik proteklih dana.
Možda se krije ipak neki bolji...duboko u nekoj sferi planeta 12 i mojih predaka...
Post je objavljen 30.03.2006. u 18:25 sati.