Jako volimo profesore koje potiču našu kreativnost i za to nas nagrađuju... Eto mi danas nismo morali odgovarat povijest upravo radi slijedeće obrade pjesme "Sve još miriše na nju"..
Obožavam tu složnost u nevolji. Pjesmica je bila gotova dok napišeš nedovoljan. I eto nas malih anđelčića, spremnih glasića i treptavih srdaca. Smiješimo se profesoru i cvrkućemo….
Ne pitajte danas ništa
pustite da šutimo
jer danas ne znamo
Zbog vaših skriptica
i svih tih godina
noćas nismo spavali
i sada mamurni
pitamo gdje je jedinica
da l' će nas zaobići.
Sve još miriše na povijest
i dan i sat što će doći
nakon ove noći, noći bez sna
i dvjesto godina koje moramo naučit
o, kako smo umorni!!
Post je objavljen 30.03.2006. u 15:07 sati.