Znam da je to SAMO kava, ali...
Poslije razgovora sa Curtom danas, odmah sam otisla u novi shopping. Kupila sam detaljnu garderobu koju cu nositi sjutra (ukljucujuci i rublje, i moj broj tangi je za jedan manji od Curtove "prijateljice" tako da mi ego sada raste), cigarete, "Cosmopoliten", horoskop i make-up. Onda sam sazvala hitni sastanak sa Jess povodom kave sjutra.
"Ti nisi normalna," glasila je kratka Jessina izjava.
"Zasto?"
"Zato sto si udata."
"Hocete li mi pominjati to stalno kad treba da izadjem sa nekim tipom?"
"ON nije NEKI tip. To je CURT. Decko iz snova. Furali ste 6 godina. Prosli ste zajedno dvije operacije, 5 selidbi, jednu smrt, zacepljenje cijevi, nemastinu i bogatstvo, 4 nova posla... On nije NEKI tip."
"Ja ga volim."
"O, boze... Draga, ne sad. Sad si udata."
"Pa? Udata sam da njega zaboravim. Nije trebalo da me zovne na kavu. Mi smo raskinuli."
"Ne, TI si raskinula."
"Zato sto je on nasao za shodno da me prevari!"
"To mu je bila prva pogreska."
"Jedna ali fatalna. Mama me je ucila da podnosim sve, ali prevaru nikada."
"A sta ti radis Johnatanu odlaskom na tu kavu?"
"To nije isto. I ti si mi danas trebala biti podrska, sjecas se?"
"Ne mogu te podrzati u razjebavanju sopstvenog zivota."
"TO JE SAMO KAVA."
"Draga, otkad je kava SAMO kava?"
"Oduvjek."
"Voljela bih da si u pravu."
A onda sam shvatila da ja ne bih voljela da sam u pravu. Voljela bih da ta kava bude nesto mnogo vise od kave, voljela bih da mi se izvinajva, da me moli da se pomirimo, da mi hrani ego i da ja necu. Ili da hocu, nije bitno, voljela bih sve sa njim, samo ne kavu.
I dok ja tipkam ove redove, pored mene se izlezava Johnatan i ja ga gledam kako cita "New York Times" i pitam se samo... Kako mogu?
Ko zna, mozda odlozim tu kavu do sjutra, cisto da bih dokazala sebi da mi je moral malo vazniji od ega.
Post je objavljen 28.03.2006. u 22:07 sati.