Uvaženi kolega Poljoprivredniče, javljam se za riječ. Prije nego krenem sa objašnjavem današnjeg pojma želim svekolikom i malenom broju štovatelja našeg lika i djela uputiti par riječi. Prilikom osnutka naše obrazovno-moralne organizacije vodila nas je misao da svoje bogato iskustvo u raznim područjima djelovanja podijelimo upravo sa Vama, mladim ljudima, te na taj način, barem pokušamo, ukazati Vam na devijantna ponašanja i nuspojave koje su učestale u ovom, krititčnom, razdoblju Vašeg odrastanja. Osobno sam imao tu sreću (ili nesreću, ovisno o gledištu) i ukazana mi je određena čast da mogu pisati o problemima ovisnosti o alkoholu i narkoticima. Za početak se osvrnimo na ovisnost...
Pojam ovisnosti možemo definirati kao nekontroliranu, prinudnu žudnju za narkoticima, alkoholom, cigaretama...te traženje i uporabu istih unatoč pojavi negativnih zdravstvenih i socijalnih posljedica. Ovisnost se može dogoditi bilo kome od nas – alkohol i droge ne počivaju na diskriminaciji. Osobe ovisnici su pojedinci poput mene, mojih kolega, susjeda, prijatelja, poznanika...dakle obični ljudi. I najvažnije od svega, osobe kao Vi! Mladi ljudi, adolescenti, mnogi od Vas još ni u pubertet nisu ušli. Kako se postaje ovisnik? Prisjetite se samo koliko puta Vam je na tulumima, rođendanima ili subotnjim izlascima bio ponuđen alkohol. I priznajte, sebi, ne nama, koliko puta ste odbili. Jednom? Najviše tri puta? U samom početku Vam je to izgledalo vrlo zanimljivo, primamljivo. Svi iz društva to rade, zašto ne bi i Vi? Zašto bi Vi bili drugačiji? Bilo Vam je super, popili ste dva, tri pića, došli u fazu pripitosti, sve Vam je bilo smiješno, neki ljudi postali naglo vrlo simpatični, neki čak i pravi komadi u Vašim staklenim očima...a ujutro ste se suočili sa prvim nuspojavama u obliku glavobolje i mučnine odnosno fenomenom mamurluka te nezaobilaznim objašnjavanjem istog svojim roditeljima. Nakon dvosatnog , isrpljujućeg razgovora (što ste vi shvatili kao pranje mozga – i oni su bili mladi, nije li tako?) sami ste sebi obećali da Vam se to više nikada neće ponoviti. I bilo je tako. Do prve iduće prilike.I tako od vikenda do vikenda, s rođendana do tuluma vi ispijate sve veće količine alkohola. Nimalo svjesni što se događa krenuli ste nezaustavljivim putem propasti i samouništenja. Postali ste ovisnici. A zašto? Zbog društva? Ali, dragi moji, da cijelo društvo odluči skočiti sa nebodera biste li i Vi? Pretpostavljam da će se velika većina samo nasmijati, odmahnuti rukom i reći da to nije istina. Dokažite (opet ne nama, već sebi)! Prilikom slijedećeg izlaska dok Vaše cijenjeno društvo bude ispijalo litre piva i inih alkoholnih derivata ( s namjerom nisam spomenuo konkretna imena jer ne zaslužuju besplatnu reklamu) Vi budite frajer i naručite sok. Baš me zanima koliko Vas je u stanju to učiniti!? Najteži korak ove bolesti jest samospoznaja odnosno priznavanje i prihvaćanje njezine egzistencije kao svake druge vrste bolesti poput upale pluća, raka jetre etc. Ukoliko ste u stanju sami sebi priznati postojanje ovisnosti spremni ste si pomoći. O tome više idući put.
Sa štovanjem, Vaš Moralist
Post je objavljen 28.03.2006. u 13:28 sati.