Idem prema pekari i razmišljam "što danas pojesti"? Ulazim u pekaru i razmišljam "što danas pojesti"? Od mora kruha, peciva, sendvića… još uvijek razmišljam "što danas pojesti"? Uzimam sendvić, stavljam kovanice u novčanik i krenem van iz pekare.
Na izlasku iz pekare primijetim dijete koje poskakuje na blagoj kišici, ali zatvarajući vrata pekare i zaklanjajući se od kiše ne shvaćam da meni govori "gospodine imate li kunu"? Prošetam nekoliko desetaka koraka i u sebi osjećam glas "okreni se tebe zovem". Ne znam zašto, ali mehanički stavljam ruku u džep i hvatam novčanik s kovanicama. Okrenem se, a iza mene na dva koraka stoji dijete do deset godina mokrih i dobrano pohabanih patika... Priđem k djetetu okrećem novčanik, odlazim i pitam se "zašto sam se vratio".
Dijete brojeći novce zove dijete njegovih godina i govori "imamo za…kifli"!
Post je objavljen 24.03.2006. u 07:37 sati.