Tko je to, reci mi, tko si sad?
Nisi Ti, nisi više,
nisi Ljubav, nisi sve moje sreće,
ti si nešto sasvim treće!
Nisi zora u proljetno jutro,
nisi zalazak sunca mog najljepšeg dana,
nisi glavni lik svakog mog sna.
Sad si kiša i tuča mom srcu,
led i mraz u mom pogledu,
a i u tvom.
Jer nisi više ništa,
tek duša,
izgubljena duša nevidljiva očima mojim,
al ja te ipak volim.
Volim te svim srcem svojim,
volim te do Boga,
volim te više!
Volim te ljubavlju težom od noći,
a znam da nikad više neću moći
da spoznam korak tvoj,
da vidim osmijeh tvoj,
da osjetim poljubac tvoj,
jer ja ne znam tko si ti,
zbog koga to noću plačem, danju spavam,
koga ja to volim najviše.
Shvati ovo kako hoćeš,
doslovno il metaforički,
sve ti isto znači:
„Volim te, al zaborav je jači!“
Maska tamnih očiju
zavila me u crno,
ovila te plaštem neznatnog
sakrila te od dodira mog,
od suza mojih zbog tebe,
zbog nečeg,
zbog nekog stvorenja,
zbog nekog osjećeja
što vječno me vuče
DOLJE!
Post je objavljen 23.03.2006. u 18:40 sati.