Samohrana majka živi skromno sa svojom djecom. U žurbi i s pjesmom priprema ručak, dolazi joj dijete iz susjedstva dijete i zamoli ju soli. Ona u šalicu stavi soli, preda djetetu blagoslovi ga i dalje s pjesmom priprema ručak svojoj obitelji. Sutradan slična situacija. Majka priprema ručak, dijete iz susjedstva zamoli…ona da što ju je dijete zamolilo. Potom ozarena lica još radosnije zapjeva pripremajući ručak. Spretne ruke mijese, po kuhinji lete…s osmijehom u svakom loncu, odškrinutom poklopcu, kuhači dok miješa...osmijeh veselje...veselje osmijeh...ručak za prste polizati! S vremena na vrijeme djeca iz susjedstva su dolazila zamoliti..., a majka je svaki puta bila sve sretnija.
Jednoga dana dođe njeno dijete i pita ju «mama, a kad će oni nama to vratiti i mi je jedva sklapamo kraj s krajem». Majka odgovori «drago moje dijete, dao Bog, da ja uvijek dajem i nikad ne tražim natrag». Kako to misliš mama. Dijete moje milo, dao Bog da uvijek imamo koliko je potrebno i da nikad ne moramo moliti kod drugih. Dijete se začudilo što majka govori?!?! A potom se sretno nasmijalo poput majke kad kuha ručak, snažno ju zagrlilo i poljubilo!!!
P.S. Ovo nije moja životna priča. Ali ovo jest moj cmok svim majkama svijeta za njihov svakodnevni nesebični trud, želju, kasno lijeganje, rano ustajanje za pripremanje slasnog doručka prije škole...za ljubav, dobro, sreću, slogu, osmijeh...svoje obitelji!!!
Post je objavljen 21.03.2006. u 07:37 sati.