Ala sam vas okupio, konci moji raznobojni, ne bih li izatkao od vas tkanicu šarenu, lik jednoroga na zidnoj slikariji, sliku bezličnoga na sagu i ćilimu.
Ala jedni drugima služite odrazno, pokazujući ono što negdje manjka, a drugdje ga je u obilju. Bezlik koji se skriva u liku u vama se nazire kad se jedni s drugima slažete; bezličje što se u lik zgusne pokaže se u tkanju vaše uzajamnosti. Svatko od vas ima nešto što drugi nema; svi zajedno imate sve što jedan nema kad je sam, a što ima kada je sa svima.
Vesna Krmpotić, «Stotinu i osam» knjiga šesta (74)
Post je objavljen 18.03.2006. u 11:16 sati.