Marketing
Ziva istina
Noć je duga. Upravo pisem ovaj post. Sijedim u udobnom naslonjaču, a kraj mene moja mama i moj krvoločan pas Rena. Velika je tišina i sve me podsjeća na groblje usred noci gdje na nebu oblijeću sismisi. Polako završava moj naporan dan, a sutra počinje jos jedan dio takvog napornog dana. Razmišljam dal bi bilo dobro da sfrentam biologiju jer me bu pital. A ja nemam blage veze btw. neda mi se učiti . I zato sjedim za ovim kompjutorom i umorno tipkam ( udaram) po tipkovnici. Bla, bla. Jedva držim oci otvorene i zato mi nemojte uzeti za zlo ako naiđete na neku krivo napisanu riječ. Dok pisem ovaj post iz moje mračne sobe čuje se zvuk pjesme koju izvode Ramonsi. Jedino me to jos drzi budnom. Prsti na ruci su mi debeli kao kobasice od napornog struganja bijelih površina iz linoleuma za likovni. Napustili me obiteljski pospanci i sad svaki lezi u svom krevetu. Mislim da je krajnje vrijeme da podem spat. Sutra netko ima rođendan ! Pa neka mu je sa srećom! Pusa slavljeniku i neka taj slavljenik spoji ove crtice i znat će sto mu poručujem: S _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ E _ _ _ _, _ _ _ I _ _E_ _ _ _ I _ _ _ V_ _ _. S_ _ _ _ _!!! Muci se malo.
Ciao.
Post je objavljen 16.03.2006. u 22:43 sati.