Marketing
tiho tiho šapuće mi more
Dođi....dođi.... čekam te.
Tiho mi šapuće,
Vrijeme je da krenem,
Da mu se pridružim i ovaj puta.
Vrijeme je da posjetim svoju ljubav,
moje divno plavetnilo.
Sve glasnije me zove moje more...
Opet ću uroniti u plavu dubinu,
opet će me okupati sunčeva koprena
Zlatna koprena prosuta po površini.
Nježno će me ljuljati valovi
kao da me uspavljuju
Tiho tiho šaptat će mi more
Pričati mi najljepše priče,
opet ćemo biti jedno,
Spojeni...bezbrižni.
Dođi...požuri se...
Glas mora je u meni.
Kažu more bući...hući,
Ne ...more pjeva..ono šapće najslađe riječi
Samo ga treba čuti, htjeti čuti.
Treba znati sjediti na obali mora,
znati sjediti s njim, a ne daleko od njega.
Treba ga znati dodirivati prstima nježno da se nasmije,
da zažubori od veselja i zaigranosti.
Nauči igrati lovice s valovima
nježno ih špricati, lagano ih milovati po pjeni na obrazima.
Dođi... zavodljivo se nasmijalo more...
I osmijeh mi je na licu jer ga vidim jer sam tu.
Tu sam i mogu zagrliti svoje divno more,
Mogu se nasmijati i poljubiti najdražeg prijatelja,
utopiti tugu u njegovoj duši.
Mogu se prepustiti njegovim valovima
dozvoliti im da skinu sve sa mene,
svaki trag težine, svaku kaplju znoja,
drhtaj iz tijela, sjenku iz očiju.
Treba se nasmijati, samo se pustiti toj ljepoti
Prihvatiti ju srcem i dozvoliti joj da udje u nas.
Tako i samo tako ja uvijek čujem šapat mora,
Kada me nježno zove njećno i divno,
Najljepše plavo moje... more moje...
Post je objavljen 15.03.2006. u 11:05 sati.