Nakon 3 jebene godine ja sam pustila suzu.. ne zbog decka i propacene ljubavi, niti zbog frendova i noza u ledja.. nego zbog ovog jebenog zivota i zato sto ne znam kud cu sama sa sobom.. zelim nesto napraviti.. sve ostaje na rijecima.. glupe rijeci..bjezim od sranja.. ne mogu ih nazvati problemima.... vristim ali u sebi.. zar je to zivot... trpit svakakva sranja sa sto strana.. i tek u takvoj situaciji shvatis tko je uz tebe a tko ne.. prijatelji relativan pojam.. pravi prijatelji ... ee takvih je jako jako malo.... sama sam... nakon dva tjedna izbivanja iz kuce tj provodjenja premalo vremena doma a previse sa frendovima ja sam sama.... osjecam se sugavo... da sugavije ne mogu.. nikom ne zelim pricati svoje probleme jer ih i drugi imaju.... kazu da poslije svake kise dolazi sunce.. moje sunce su prekrili tamni oblaci vec tjedan dana.. sijevaju munje, i pada snijeg.. u mojoj glavi kosmar... kako pobjec iz ovog stanja... stanja nemira.... ne vrijedi..drugi se smiju a ja razvlacim kiseli osmijeh... kuze me..kako i nebi skuzili vjecitog optimista, vesele naravi kad se kiselo smije... izvlacim se na bol u glavi... proci ce ponavljam si.. ali vjerujem li tim rijecima..pa i ne.... svakom dodje tmurno razdoblje... zasto onda mene pogadja moje.. nisam navikla na njega.... nis mi ne ide kako sam isplanirala... fax cista katastrofa.... piva za dobro jutro i za pobjec od stvarnosti... kad ce napokon doci mojih 5 minuta slave... nadam se jako jako brzo jer ne mogu ovako....