Neki dan sam vidio Duska Lokina na TV-u i sjetio sam se da sam istu neponovljivu njusku vidio proslog ljeta na moru.
Pamtim to kao da je danas bilo jer je bura tukla 120km/h a ja sam se jednom rukom borio da sacuvam kupace na sebi a drugom se drzao za stup birtije da ne odletim u Italiju.
Mislim, lako bi ja za Italiju ali sto ako me Posejdonovi vjetrovi bace u Albaniju. Onaj Enver Hoša me plasi vise od Severininog neuspjeha na Euroviziji.
I tako se ja trgenjam da sacuvam zivu glavu kad glavni lik drame, Dusko Lokin, sjeda stol do mene.
Gledam ja kako bura trga drvece, pa gledam Duletovu frizuru.
Gledam kako bura kontejnere izvrce, pa gledam Duletovu frizuru.
Gledam kako barke tonu, pa gledam Duletovu frizuru.
Gledam olovno nebo, i dalje gledam Duletovu frizuru.
I tu, u centru oluje dok samo najhrabriji ne moce gace, ja si gruntam.
Jebo ti reklamu za Taft.
Znate onu:
London - magla, frizura je postojana.
Paris - sunce, frizura je postojana.
New York - kisa, frizura je postojana.
Reklama bi zapravo treba izgledati ovako:
Dusko Lokin 70-e, frizura je postojana
Dusko Lokin 80-e, frizura je postojana
Dusko Lokin 90-e, frizura je postojana
Dusko Lokin dveiljadita, frizura je nenadjebiva
Post je objavljen 07.03.2006. u 13:44 sati.