uh toliko toga se covjeku mota po glavi. od jutra do mraka. od prvog jutarnjeg caja do zadnje case nocnog vina, kad ga ima. dok putuje u liftu. do prizemlja pa nazad na peti i pol kat. doc ceka autobus, kupuje karticu, ceka na semaforu. izbrojati sve misli, od najbanalnije do najvelebnije, poduhvat za neradnike, neki ce rec. pa dok pise blog. hoce li napisati ovo ili ono. za koga pise,tko ga cita?
htjela sam zapravo postaviti pitanje: da li se moze vratiti izgubljena web stranica tj. ime domene? tako nekako.
pa dileme: hoce li upisati tecaj glume, engleskog (jer ne razumije engleske pjesnike-mozda nabaviti rjecnik?), novi faks kojim je posao izgledniji, napisati pet prica, tri romana i jednu slikovnicu?
ici spavati na vrijeme. kada? u koliko? probuditi se na vrijeme? ili prije vremena. a privremeno? e da, privremena su vremena. osim za kreditno sposobne. oni uzivaju u dugorocnoj prividnosti.
bolje zivjeti na rubu pameti nego na rubu propasti.
a rub se da i zarubiti, ali i odrubiti. kao i pamet.
moja je nona bila silica. imala je singericu koju je pokretala nogom. rubila je sve zivo.
baka je plela pulovere. dida je bio tu za sve. kuhao je dobar grah. a nono je rjesavao krizaljke i smisljao viceve. svima bi odzdravljao zdravo-imas pravo.
zvao me sakramenski piscotar, placimajka i smrdijuha.
sigurno se sada svi zajedno dobro goste. nisu gladni i nije im hladno. nono je opet poceo pusiti.
Post je objavljen 15.02.2006. u 02:03 sati.