Marketing
valentinovo...
Pa, eto, polako je dosa i taj dan... "Dan zaljubljenih, najlipsi dan u godini..."
A nekima stvarno i je najlipsi, od svojih voljenih dobivaju poklone koje bi trebale znaciti da ih taj neko voli... Sve je to lipo... Ali po meni postoje tri razlicita gledanja na taj dan...
1. je gledanje onih koji su tada sretno zaljubljeni : dan kada izrazavaju svoje osjecaje onome/onoj ko im ispunja dane svojom blizinom. Taj caroban osjecaj primanja i darivanja... Sve je usmjereno samo na ljubav. Dan kada sa posebnim iscekivanjem cekaju na dogovorenom mjestu onog nekoga, kada nije vazno da li je sunce ili kisa, da li se starci opet deru zbog skole i svega ostalog, dan kada nista drugo nije vazno osim njih dvoje...
2. je gledanje onih koji su nesretno zaljubljeni : to je za njih dan kada ih sve oko njih, pocevsi od ljubavnih pjesama koje dopiru sa svih strana, pa do zaljubljenih parova sa poklonima u rukama, bas sve ih dodatno podsjeca da nisu sa onim/onom kome njihovo malo srce pripada. I svaki put kad jedva na trenutak zaborave na to, okrenu se i vide srca, ruze i sve ostalo sto ima veze sa valentinovom. Takvi se vjerovatno negdi u dnu duse, u svojim najintimnijim osjecajim jos uvijek nadaju da ce taj neko/neka prici i reci im da osjecaju isto. Ali opet, u neku ruku znaju da se to nece dogoditi i upravo zbog toga ih taj dan dodatno deprimira...
3. je gledanje onih koji jednostavno nisu zaljubljeni : obican dan, kao i svaki drugi. Samo jos jedan od mnogih prekomercijaliziranih "blagdana", cisti amerikanizam i nacin na koji trgovci prodaju vise nego je to potrebno. Sasvim obican dan, jer koja je razlika u ovom i onom susretu prije nekoliko dana, ako se neko voli??? cemu trositi na skupe poklone koji ce ionako samo skupljati prasinu na polici? s druge strane, potice ih na razmisljanje : zbog cega svi bar nesto osjecaju na taj 14.2. osim mene? Zasto si i ja ne mogu dopustiti da volim i da budem voljen/voljena??? Sasvim obican dan, kao i svaki drugi, kad si bez osjecaja...
Mislim da bi sebe trenutno svrstala u ovu trecu skupinu. Gledam ljude oko sebe i ne razumijem zbog cega toliki osjecaji... Mislim, zar treba postojati datum da bi onome koga volimo mogli nesto pokloniti? Naravno da je lipo nekome nesto pokloniti ili nesto primiti, ali to je postao jedini bit cijelog dana i naravno bar jednog tjedna prije - sto kupiti i sto cu dobiti? Pa cekaj malo, zar je stvarno ono skuplje i dragocjenije??? meni ne, iskreno prije bi da me decko odvede negdi, npr.na plazu ili tako nesto, i da budemo sami i uzivamo jedno u drugom, da mi kaze koju lipu rijec, nego da mi kupuje skupe poklone. Ali to je moje misljenje, neki uzivaju u tome i ne osudujem ih, ako im je to gust i njihov nacin izrazavnja ljubavi prema nekome, to je njihovo... A eto toliko od mene, svakom svoje i naravno, svim zaljubljenima Sretno Valentinovo!!!
Post je objavljen 14.02.2006. u 18:30 sati.