Nisam siguran jel neko primjetio da me nema vec neko vrijeme na Blogu ali ipak ima potrebu da se opravdam.
Naime, dogodila mi se Hrvatska nocna mora - u zadnje vrijeme me sve jebeno ide.
Karte mi se slazu bas kako treba. Vec duze vrijeme nisam zajebo i stavio sol umjesto secera u kavu, struja me nije zdrmala ima vec mjesec dana. Dobio sam na kladionici, a cak ni kerovi vise na laju na mene a kamoli da me ugrizu. U takvim trenutcima mozes samo ocajavat i moliti se Svarogu da kad te kresne, to ne bude jako.
Sve je pocelo tim prokletim odlaskom u Prag za novu godinu, potrosio sam malo para, nisam izgubio putovnicu, nije me petarda maznila u glavu, jeo i pio bez da mi je zatrebao heimlichov zahvat.
Umjesto da me zabrine takav razvoj dogadjaja, ja jos krenem izazivati srecu.
Uplatim listic u kladionici, naravno dobitni.
Posaljem pricu na natjecaj, super, svida im se i objaviti ce ga u zbirci.
Pokvari mi se auto, na popravku mi naplate bijednih pedeset kuna.
Nabavim karaoke i izljecim se kompleksa nastalog kad sam bio izbacen iz malog zbora 1 (jedan!) dan prije prvog nastupa.
Kazem curi da mogu i ja malo bit gore kod marisane, kaze ona - super, moze, jos bolje!
Sve je kulminiralo kad sam dobio povisicu.
E, tada mi je doslo iz dupeta u glavu
Alene, najebat ces!
Od tog trenutka nisam izasao van iz kuce bez potkove u djepu, zecje sape (plasticne) na anteni auta i djeteline s cetiri lista za reverom.
Jel svi znamo kako to zavrsi kad dezurnom pusionicaru krene?
Zato ovaj blog pisem iz sigurnosti bunkera.
Malo je vlazan i propuh ubija pa se nadam da cu uz malo srece ipak navuci neku upalu pluca ili bar neki pisljivi tifus pa da onda mogu odahnuti i zivjeti ko svaki posten Rvata.
Usrano!
Post je objavljen 13.02.2006. u 19:51 sati.