Ima devet dana da sam primjetila da mi se ugnjojila rana na leđima. Tri dana nakon toga si je tukla bičem, kao u nekoj egzorcističkoj seansi, ignorirala me dok sam urlikala od boli. Onda si se sjetila da bi ranu trebalo previti, ali postala je preduboka, kao i moje nepovjerenje prema tebi. Netko je drugi napravio ranu, ali ti si je produbila. Ona će jednom zarasti, no ostat će ožiljak. Ja ću uvijek nositi duge majce i ti ga nikad nećeš vidjeti, a ja nikad neću priznati da je rane bilo.
Ja je tebi radim godinama. Malo po malo. Sad je već velika, ali ti još ništa ne primjećuješ.
Post je objavljen 10.02.2006. u 20:02 sati.