MAGIJA
kad se usne i usne spajaju
ko da nešto bajaju...
ljubav je čarolija koja prija...
magija...
ali ona zna i da boli,
kad srce srce neće više da voli..
u onim rijetkim noćima
dok uživah u zelenim očima
spoznah sve to...
i sveto i prokleto...
kažu:sve što je lijepo kratko traje,
ali ne znaju da ljubav prava nikad ne prestaje...
niti onda kada drugu ljubi
jer i kad srce bitku gubi
ono voli...do boli.. do boli...
a ja.. ja sretan sam,
jer znam nije sam... nije sam...
JEDINI MOJ
Dugo sam te cekala u nocima..
Da dodjes i ljubis me...
Da mi sapuces...volim te...
Da me milujes tvojim rukama..
Znas da volim tvoj dodir...
Znas da mi jedino ti trebas..
Uzmi me..oseti moje telo kako
Drhti u tvojim rukama..
Zatvori oci...
Ljubi mi vrat...znas da to volim..
Ja cu se nezno nasloniti na tvoje rame..
I saputati...
Jedini moj....
STAKLENA LJUBAV
da li ikada razmišljaš o nama? o meni?
o onome što smo imali?
o onome što zovem staklena ljubav..
ako je to uopće i bila ljubav....
puno mi je trebalo da te prebolim,
ali ne i zaboravim..
jer zaboravit te neću nikad,
jer od nas je ostala jedna lijepa uspomena
koja nikad neće biti zaboravljena..
uspomena za koju kažem da je samo moja
samo moja i tvoja,
iako tebe više nema... ali ja sam tu..
daleko od tvog pogleda, tvog staklenog pogleda..
i strah me priznati da je sve što smo imali bilo stakleno
jer tako je lako puklo.. i to me boli.. jako
sjećam se tvojih riječi, tvog pogleda, dodira
i sve me to još uvijek boli iako sam te preboljela..
život mi ide bez tebe dalje, već odavno nisi moj,
i ja nisam više tvoja, ali uspomena je trajna..
jer sve ono što smo nekad imali još u meni postoji.
ali i to je stakleno, pa pomalo nestaje..
nestaje zbog zaborava.
i samo te jedno molim,
svrati ponekad na naše mjesto,
ali se ne sjeti mene, ne sjeti se nas..
jer više ne postojimo..
moja staklena ljubavi..
ODLAZIŠ
noć, ostavljena tu.. samo da mi lice sakrije..
ja ponovo na dnu, čekam na sve tvoje dodire..
i nemam snage ni glasa pustiti
od tuge koju sada osjećam,
i mada znam da me noćas ostavljaš
ja molit ću za svaki poljubac..
jednom ćeš znati kako mi je večeras
kad ti se duša poput stakla razlomi,
al tada više neću žaliti..
pogled tvoj sve mi govori
i svaka riječ bi bila previše.
i pusti me, pusti da ne zaplačem
jer opet sve u meni umire...
i nemam snage ni glasa pustiti
od tuge koju sada osjećam,
i mada znam da me noćas ostavljaš
ja molit ću za svaki poljubac..
sve sad znam, sad je kraj
tvoje riječi nisu više iskrene,
al tužno je kako sve prolazi
kad je trebalo biti najbolje..
i znam, više nema povratka
al me boli istina da sve što vrijedi sam izgubila..
pusti me da vjerujem da mi sve još tvoje pripada,
pusti da se ne rasplačem..
jer sad znam da stvarno odlaziš..
pjesme
Post je objavljen 09.02.2006. u 22:34 sati.