Fascinantno je… kako uz silno svaćanje svjedno možeš iznova I iznova gubiti vrijeme na krive ljude.. uporno.na krive krive
Kako se samo podcjenjujemo nekad… A da nismo mi tu faktor mjerodavni,,nego su to krivi ljudi kraj nas,a mi ih vučemo.. ko neki magnet da je u nama.
I svaki put Paf! Tup na zemlju..odbije se to što smo si dopuštali. Sve se jednom završi, sve prestane biti… a onda kad se osvrnemo što je to bilo,ponekad se ne prepoznajemo.
'Why do I beg like a child for your candy..
Why do I run after you like I do, I love you..' dave matthews band
A ne,ja nebi nikad….
A ipak jesi. I ne jednom.. Nego stalno to radiš. Ma da?Ja?
Majke I očevi…objasnite nam to…
'Ma netreba tebi sportaš,ti si umjetnik,pisac, Sport te ne zanima ,sve I da hoćeš..ti to nemožeš pratiti,zaboraviš rezultate,oni ishlape iz glave..brkaš odbojku I rukomet'
Ah da..... Žao mi je.onda ništa
Kako samo sebe ne primjećujemo.Sve samo ne sebe.
Kako samo bježimo..Kako čepimo uši I hodamo samo hodamo
Pa krivimo sve oko sebe…krive ljude,krivo je vrijeme I hladnoća,, ali sebe nikad. Samo okolnosti u kojima smo se 'našli'
Pa kako to?
Nije li lakši put …kraći… ipak samo priznati sebi I završiti to.
A da ćemo kad tad morati ionako…
Priznaš.ispraviš.i kreneš dalje
Jednostavno:)
Ovog mjeseca suočila sam se sa mnogo svojih mana
Ono nešto što radim sama sebi uporno a ne vidim… zatvaram oči I samo hodam slijepo misleći da je sve krivo,da sve to što se ponekad događa je samo slučajno I da je krivo jer su krivi ljudi, tehnologija I hrana.
Pa onda stanem. I pomislim si… Pa čekaj malo.ipak je to nekako nemoguće
Sve da je krivo,I da se uporno ponavlja jedno te isto…a da ja s tim nemam nikakve veze? Po svim teorijama ikad izrečenim smislenim I lažnim.. nema smisla;)
Uostalom.. Ništa nije slučajno.
Neznam ja ništa. u prošlom životu bila sam luđak….
I onaj misteriozni čovjek I dalje me mimoilazi. On je stalno tu negdje. I mimoilazi me nepretano.. Posvuda.čitav život
Ali to sam već pisala ovdje.. 30.08.2005.
Nekad me znao promatrati , okretao se I smiješio. A sada.. samo ide. hoda na nekoj udaljenosti
Nije mi bilo jasno što je to u meni što on vidi,traži,ne razumijem
Prestala sam tražiti smisao u tim nekim stvarima.
Možda smo zajedno nekad bili luđaci ,pa me se sjeća
Treba se zagledati u sebe svako malo…
Treba osjetiti što je ispravno….
Treba se podsjećati svako malo koliko je tehnologija samo čovjekova izmišljotina I koliko nas ta naša vlastita izmišljotina u koju se uklapamo zna uništavati, ukalupiti, …
Pa se zaboravimo
Pa se zamislimo
U ovom svijetu nema osjećaja..,ali I mi smo dio tog svijeta…
A gdje je taj naš osjećaj
Jer svijet I ljudi prolaze kraj nas ..i mi ih vidimo nekako.ali oni se mijenjaju…oni nisu nikad isti. Pa tako I mi
Bitno je da primjećujemo promjene
Neprestano se preispitujemo…Tako je ipak malo ljepše nego treskati neprestano u zemlju pa se dizati I trijezniti.
Valjda kad nešto već stalno teče kao što naše vrijeme teče….I promjene budu.i očekuju se…
A ponekad se treba samo….odmoriti
Post je objavljen 09.02.2006. u 12:38 sati.