Fekalno želatinasta atmosfera rezultira psihotičnim trzajima malignog organizma isprovociranim metastazama koje se svako malo sjure iz centrale u naše izmučene mozgove te nam rade nepopravljivu štetu vezanu na kvalitetu života, izjedaju nam krve sudove i oštećuju pluća, trule nam kosti i odumiru nam nervi, limfna tekućina slijeva se niz naborana čela, a zjenice se mute dok u bjeloočnicama prskaju kapilare, mišićje atrofira a jetra se bolno nadimlje, bubrezi otkazuju propuštajući u napeti mjehur zatrovanu sukrvicu, želučana se kiselina razlijeva po utrobi rastakajući zapletena crijeva, potrbušnica je neopisivo upaljena a po koži iskaču gnojni plikovi, hemeoridi bolno krvare dok nevoljko gutamo poispadale zube gurajući prste u šuplje desni, leđna moždina je zelene boje a nokti se odvajaju od svojih ležišta, mošnje su sada potpuno prazne a srce pumpa gnojnu smjesu, povratka više nema...
Ima lijeka!
Prigušeno crveno svjetlo, zamućen pogled, dobro vino, dobar dim, Jimi Hendrix drpa đitru sa strane, nepoznata jebozovna mala pored sa sebe skida sve što je sputava, i tko može - lagano nabildana muskulatura spremna za šakačke okršaje a la John Wayn u svakoj birtiji.
Post je objavljen 02.02.2006. u 08:44 sati.