Marketing
Sweet Little Me
Glazbeni. Tomaso Albinoni: Adagio u g-molu. Tupo buljin u rupu u podu. Scena u glavi ko iz starih filmova: zalazak sunca, ja i FKP na balkonu punom cvića, on mi izjavljuje vječnu ljubav i kao zalog mi daje super fensi kul killer. Odjedanput se prije očekivanog kissa u radnju uplete priznanje moje savjesti. FKP ništa ne kuži. Bisna san na samu sebe. Osjećam da je vrime da se obračunan s Njon:
- Čekaj, kojeg kurca sad izvodiš, nisan opet toliko zaglibila. Kojeg te kurca opet puca ta neka tvoja usrana 'vonabi problem' faza.
- Možda i nije vonabi...
- Muči. Jebenti. Ne kvari mi idilu. Odi u kurac. Nisan toliko zaglibila.
- Na dobrom si putu.
- Jebi se.
- Čekaj, stani malo. Reci, prođe li ti dan bez toga?
- ...
- Iskreno?
- Ne.
- Možeš li prestati?
- ...
- Iskreno?
- Ne mogu.
- Rekla si da sve držiš pod kontrolon.
- Ne znan ni sama više. Nisan ni sama primjetila. Fak. Samo se razvilo, kako ti voliš reći za puno stvari.
- Zna li iko?
- Normalno da ne zna. Zamisli kakva bi bla reakcija. Bilo čija. Oni to ne mogu razumiti.
- Možda bi pomogli...
- Kao mogu kad oni to nisu prošli...
- Neko ti već može pomoći...
- Sve su to pusta sranja, znaš i sama.
- Imaš pravo, priznajen.
- Ne smiš ovo objaviti.
- Jebenti, moran. Provaj razumiti. Uza sve šta se događa još i ti...
- Dobro, šta ćemo reći ako neko pita u vezi ovoga??
- Ko i obično, samo poreci.
- Stvarno nemaš nikome reći?
- Nikome. Pusti sad, već ćemo se nekako izvući...
- Bwah.. čak mi se i sviđaš... pomalo. Nisi tvrdoglava i osorna ko šta znate biti...
- I ti se meni sviđaš. Jebenti ni ja ne želin da sve ode kvragu.
...
Post je objavljen 31.01.2006. u 19:04 sati.