Marketing
Još jedna noćna u nizu..
Da li vam se ikada dogodilo da nešto radite,užasno se puno trudite oko toga a nakon svega se vaš trud ne vidi...
Došla sam sinoć na posao i zatekla novo dijete na odjelu.Gastroenterokolitis..Pa dobro,ništa strašno,ni prvo ni zadnje..
Večer je prolazila,sve je išlo nekim neuobičajeno ležernim tokom tako da sam ja trljala rukama i rekla kolegici da i nema tako posla kako smo mislile da će biti..
Kako smo napravile glavni dio posla..iako kod nas baš i nema rutine,nego radiš onako kako zahtijeva situacija..uzele smo si pauzu da malo odmorimo noge,popijemo nesicu i zapalimo cigaretu...To je bilo negdje oko ponoći..
Sljedeći put sam sjela u 6 i 45 kad je došla dnevna smjena da popijem kavu,kao što se svako jutro i radi..
Radili smo cijelu noć,dijete je bilo dosta loše..bezbroj vodenih stolica,temperatura ne pada ispod 39,5..blago rečeno,bila sam zabrinuta...pad na težini..Cijelu noć briga oko njega..
U 6 i 30 ga ne možeš prepoznati..novo dijete..A bome ni nas..
Predajem smjenu i nemam što reći,dijete izgleda čisto ok..U 3 rečenice sam sve rekla.Pogledam svoju noćnu kolegicu,nasmijemo se i sretne i zadovoljne odemo kući..Nitko ne zna koliko smo se namučile da ga dovedemo u stanje u kojem ga je zatekla dnevna smjena..
Ne mora ni znati,ne tražim zahvalu..Uostalom,nismo zbog toga tu nego smo tu zbog tih malih bespomoćnih popišanaca koji ovise o nama...
Njegovo "novo" stanje njegov i njegov osmijeh su mi najveća zahvala..
Umorne,gladne,žedne ali s druge strane sretne i zadovoljne smo otišle kući..
Mogu se pogledati u ogledalo i reći..stara,i ovaj put si dala sve od sebe..
Post je objavljen 27.01.2006. u 08:02 sati.