Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/chimaera

Marketing

Akauzalni niz događaja olitiga «Mi o vuku, a vuk na vrata»

krugoviNašu naučenu tezu o uzročno posljedičnim događajima ponekad narušavaju neobične koincidencije - stvari koje se događaju istovremeno, a nepovezano, na način da između njih postoji prepoznatljiv odnos koji nadilazi mogućnost slučajne podudarnosti, kao da je život u biti jedna uređena «matrica» (da se poslužin tin izrazon pošto je većina ljudi pogledala istoimeni film). Fascinantni su događaji koji se zbivaju u skupinama, koji samostalni nemaju neko značenje.

Primjera radi navest ću jedan nedavni događaj kod mene: vip adrenalinu ne koristin koje 2-3 godine i taj dan mi dođe poruka od osobe s nadimkon koji nije uobičajen za njegovo govorno područje, to san zaključila po specifičnoj riči za sjeverna govorna područja, isti taj dan upoznan osobu tog istog nadimka, za kojeg se ispostavi da je rođen u tin sjevernim područjima ali cili život živi odi. Do tad mi nije još taj slijed događaja bia nešto posebno fascinantan, no kad san sutra prilikon kupnje zabunom prodavačice, traženu stvar dobila u obliku avatara već prije spomenute osobe, cijela me situacija zaintrigirala. Dogodile su se još neke sitnice koje sad neću navest da skratin priču, no svi ti događaji sami po sebi su prirodni, neupadljivi, ali u tako u skupini i kratkom vremenskom roku kao da dobijaju na značenju.

Ovdi bi se lako moglo povezat sa mojin prethodnim postom o predodređenosti cijele egzistencije, a na ovaj način neke stvari se ističu.. no opet interpretacija ovisi o pojedincu u sredini cijele te priče, njegovoj percepciji, pridavanju značajnosti takvin događanjima, te njegovim poimanjem svijeta simbola.

Ne znan koliko ste primjetili al na ovon blogu svaki je post napisan u sridu. Doduše ovaj konkretan primjer može se objasnit činjenicom da utorkom i sridon iman najmanje obaveza te se stoga možda dajen u pisuckanje, i u tom se slučaju radi o običnoj koincidenciji.

Ono što je Carl Jung toliko želio objasniti je načelo sinhroničnosti, riječ koju je sam izmislio čime je želio istaknuti značensku istodobnost. Tu se radi o čitavom nizu primjera čije uzroke ne možemo objasniti sa znanstvenog gledišta.

Evo par njegovih primjera:

Rebecca West pokušavala je provjeriti neku zgodu koju je ispričao jedan od optuženih u sudskom procesu za ratne zločine u Nurnbergu, razljutilo ju je kada je otkrila da su suđenja tiskana u obliku sažetaka pod proizvoljnim naslovima te su stoga bez ikakve koristi za istražitelja. Nakon sata bezuspješnog traganja pristupila je knjižničaru i rekla: «Ne mogu naći…», nasumce uzela svezak s police i otvorila ga. Otvorio se upravo na stranici koju je tražila.


Pjesniku Emileu Deschampsu izvjesni je M. Fortgibu dao, dok su bili u internatu, kolač od grožđica koji je bio gotovo nepoznat u Francuskoj no Fortgibu se netom bio vratio iz Engleske. Deset godina nakon toga Deschamp je u izlogu nekog pariškog restorana ugledao kolač od grožđica, ušao i zatražio ga. Rečeno mu je da je kolač nažalost naručio netko drugi – M. Fortgibu koji je ondje sjedio i koji mu je ponudio da ga podijele. Godinu dana poslije bio je na zabavi na kojoj je bilo kolača od grožđica te je ispričao priču o M. Fortgibu. Dok su jeli kolač otvorila su se vrata, a sluga je najavio: «Monsier Fortgibu». Ušao je Fortgibu koji je bio pozvan u drugi stan u istoj zgradi ali je pogriješio vrata.


Za prvi primjer kao moguće objašnjenje se uzelo IOZ (izvanosjetilno zapažanje). Poput neke vrste telepatije, koja se objašnjavala podijeljenosti mozga u dvije polutke; lijeva zadužena za svjesne ciljeve poput jezika i logike a desna za intuiciju prepoznavanje uzoraka i pronicljivosti, koja posjeduje sposobnosti IOZ-a. Što ukazuje da je R. West nesvjesno znala u kojem se svesku nalazi to šta je tražila. No opet ne može se objasnit kako se knjiga otvorila na točno traženoj stranici te kako je knjižničar stajao na pravom mjestu. Jung je ukazivao na postojanje nekakve veze između duha i prirode.

U drugom primjeru nas se navodi na zaključak kako su besmislene koincidencije zakon prirode, te kao takve nemaju neko značenje.


Postoji li dakle kakav obrazac ponovljivosti šta nam odvraća pozornost na neke stvari, događaje koje uzimamo zdravo za gotovo?
Ili je možda samo u ljudskoj prirodi da u svemu traži red, neku organiziranost, zakonitost, jer ipak smo mi ti koji svim tin koincidencijama pridajemo smisao i značenje.


Post je objavljen 25.01.2006. u 22:22 sati.