Marketing
SOUR TIMES
Valjam se u vlastitoj rigotini nedefiniranih misli. Želim otići odavde. Ne mogu. Uništavam se polagano. Nikad sve ne izađe. Grlo mi je krvavo. Uništavam se polagano. Pomislim da nisam još gotova i onda shvatim da nekad jednostavno ne mogu drugačije. Navike su zajebana stvar. Odlazim u tajnu prostoriju, kleknem i ponovim ritual. Podsjeća me na davno izgubljena vremena, kad su se ovakve stvari radile iz drugih razloga. Sad se lagano gubim između želje da nestanem i želje da se uzdignem. Ovdje se sve brzo dobije i brzo izgubi. Ništa nije stalno. Nitko se ne osvrće na to.
Svako jutro odlazim u Indiju. Tamo susrećem zlatnu zagrebačku mladež, ali onaj dio koji sebe naziva alternativcima. Prebijam ih, sve do jednoga. Onda se vraćam u svoju sobu, zavlačim ispod kreveta i vadim sačmaricu. Svako jutro ubijam istog čovjeka sa samo jednim hicem. Sjedim sedam sati bez svijesti. Vjerovatno na istom mjestu, ali nisam sigurna. Vraćam se ponovno u svoju sobu. Jedan srednjovječan čovjek sjedi na mojoj fotelji. Ne poznajem ga. Svaki dan je tu. Skidam se i posvećujem svojim stvarima.
Svaki dan je isti, samo što je bujica neizgovorenih riječi veća, kao i količina nenapravljenih stvari i popis želja.
Post je objavljen 25.01.2006. u 18:28 sati.