škola ujutro, a organizam naviknut na kasno buđenje. di ćeš bolje! onako mamuran sjedam u bus bez pokazne koju sam zaboravio doma (a imao sam namjeru kupiti kupon za prvi mjesec). naravno desetak kuna je kapnulo šoferu pod budnim okom bakule. u školi sve po starom. nema "zvijezde", "lepi" se ušetava nakon kojih 20 minuta, elita pregovara o maturalnoj, a ekipica sređuje dojmove sa skijanja. činilo mi se kao da su profesori dobili naputak da budu pristojni bar prvi dan i svi su uletili sa "DOBRO JUTRO! ŽELIM VAM USPJEŠNU NOVU GODINU I DA SRETNO ZAVRŠITE OVO POLUGODIŠTE!" naravno sa smješkom od uha do uha. Sere mi se na tu ljubaznost! sutra će opet biti sve po starom. prvi dan je prošao, ostalo ih je još samo više od sto!
EDIT #1
Na odmoru smo se prošetali do Dolca posjetit Božu u namjeri da ćemo nešto kvalitetno pojesti. prvo je trebalo naći ulaz jer naravno nitko nezna di čovjek živi;zatim traži prezime na parlafonu;zvonimo mi,a iznutra dječji glas "DA?" Murphy: "je li Ivan doma" dijete:"nema tu nikakvog Ivana!" nakon koju minutu zvonimo ponovo:"je li Luka doma?" silazi jadan Božo sav sjeban izravno iz kreveta:"koji je vama k...c?!?!" čovjeka smo gnjavili jedno deset minuta. koje smo mi budale! -----sorry Božo, no hard filingz. Vidimo se sutra
Post je objavljen 16.01.2006. u 16:17 sati.