Petak trinaesti.Zar smo toliko zaslijepljeni idiotskim praznovjerjem da ovaj dan slavimo kao nešto veliko,dostojno naše pažnje(kao i Noć vještica)uspoređujući ga pritom sa nečim stvarno velikim-blagdanom poput Božića.Petak trinaesti je dan za zajebanciju.Ko ono,bojiš se da se neko prokletstvo ne svali baš na tebe,taj dan živiš u strahu,jer,na svakom koraku postoji mogućnost da se pojavi crna mačka i presiječe ti put,ma daj,kome još to treba.A uostalom,ko da mi svaki od 365 dana u godini nije taj petak trinaesti.Svaki dan,tj.cijeli život ti je ispunjen nečim lošim.Ti težiš nekom cilju koji ti je nadohvat ruke,ali nikako da ga ostvariš.Težiš nekome koga,malo je reći,obožavaš,ali on nikako da shvati tvoje osjećaje.Čitav život nešto priželjkuješ i nešto iščekuješ,vrijeme ide i ide,a od toga ništa.I onda shvatiš da si cijele godine sjedio nadajući se,da si živio u nadi da će bolje doći,i da je sad već kasno da išta poduzmeš,jer jednostavno,na mladima svijet ostaje,a ti više nikako ne pripadaš njima…Zar to nije dovoljno da svoj život smatraš…prokletstvom.Ja nisam pesimistična,naprotiv,meni je čaša uvijek puna,i uvijek u nekom zlu vidim makar i sjenu dobroga,ali dokad ću se nadati,dokad ću čekati da se sreća i meni napokon osmijehne,dokad…
Što je sreća?Što je radost?Što je unutarnji mir?Katkad mislim da uopće nemam razloga biti nezadovoljna.Imam roditelje koji mi svojom ljubavlju uvijek iznova daju do znanja da se u životu treba borit i nešto dovoljno željeti da bi to i došlo.Imam krov nad glavom,imam što za jest,imam i robe,imam i mobitel,imam i mp3,imam i kompjuter,imam i blog,imam…Ali to ništa ja ne posjedujem.To me ništa ne čini zaista sretnom.Ništa mi od toga ne izmami osmijeh na lice,kao što bi to mogo on.S ničim od toga ja ne mogu pričat kao što bi mogla s njim…Ništa od toga ne volim,kao što bi njega volila.Eto to je sreća,sreća koja se ne mjeri materijalnim stvarima koje svi mi imamo,to je sreća koja nema cijenu i koja nema rok trajanja.To je sreća koju ne možeš dobit za rođendan već je trebaš zaslužit.Sreća,to je On.
Predati nekome svu svoju ljubav i dušu ne garantira da će nam se isto i vratiti. Ne očekuj ljubav zauzvrat, možeš pričekati da vidiš hoće li se ta ljubav roditi i u drugom srcu, ali ako se ne rodi, budi zadovoljan, zahvalan i sretan jer je ona narasla u tvome.
ea
Post je objavljen 13.01.2006. u 10:11 sati.