Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/madworld

Marketing

"Kaos je partitura na kojoj je ispisana stvarnost"

Evo , nakon 2 ispijena čaja(naranča i cimet su naprosto svršenstvo savršenstva), preslušavnja neke muzike za koju inače ne bih našla vremena i 150 pročitanih stranica romana predobrog Tobya litta, odlučih zapistai par riječi iako nija da sam u zadnje vrijeme prepuna neke inspiracije i suvislog blebetanja. Posvadjana s mozgom, mogla bih reći i još uvijek u žalosti zbog gubitka jednog divnog čovjeka kao što je Dumbledore(dajem naslutiti da sam prožvakala čudesan svijet Harry Pottera koji me ovog puta nije naročito oduševio, nakon 300 stranice dosade počelo se nešto događati) isčekujem koje mi nove avanture donosi novo polugodište i sutrašnji izlazak u močvaru na karaoke. Kažu da je nagrada jednogodišnji besplatni pohod tog čuvenog kluba. Nisam baš prezainetrsirana za glavnu nagradu, toliko pijana ne ću biti. Svira mi R.E.M. oni mi nisu svirali već jako dugo vremena. Nemam upaljeno svijetlo, ne da mi se trošiti struju a ovako bar imam izliku za pogrješke u pisanju.
.........................................
Nego.,, upoznah gospodičnu kenny, dvaputa naletismo jedna na drugu, nakon toga pao je dogovor za dilanje lollobrigida(ma šta nisu naprosto predobre?) a i kejoi!s ekipa ju je okružila i stračala sve živo i ne živo :). Istina da pol ljudi nisam znala, samo iz priče koje sam poslušala već mali milijon puta ali bilo je smiješno svejedno. kenny, srce slušala sam rosenrot i sonne danas :)
......................................
nova godina nije mi donijela apsolutno ništa osim problema, koje mislim da sam zasad uspješno riješila.Za jedan je kriv džin i sangria, ali vjerujem da neće biti ništa strašno. Šutnja je zlato. Zapamtite to. Divim se ljudima kojima ne bih trebala, zapravo volim ih. To je prokletstvo bolesnog jajnika.
Od lude opsjednitosti Idom i šljokicama do alice in chainsa, six packa i flogging molly sad sam u fazi buljenja u jednu točku i nezainetresiranosti za ostatak svijeta. Nitko mi ne treba. I boli me ona stvar za sve koji očekuju nešto od mene, nakav odgovor, nekakvu obvezu, koji silom žele da pričam kada ne želim pričati, koji ne uvidjaju da ja samo želim vegetirati. no uglavnom.. kao što napisah na početku ništa od ovog se ne čini previše suvislo. Tak toliko. Ne znam ni zašto. I da glupi delfin je mrtav. Čovjek zaista može biti poptuno prazan. Kao što sam ja sada. Ne osjećam. Ništa. Osim kaosa u glavi. Kao onda kad sam si na novoj nesvjesno spalila cigaretom pol ruke. Nisam osjećala, ne osjećam niti sada. Šizofrenija. Jebena šizofrenija. Cinizam me napustio, i nestrpljivo čekam da se vrati. Popizdila sam. Opet.

Post je objavljen 12.01.2006. u 19:13 sati.