Valjda se i to moralo dogoditi. Od prvog dana kad se pojavio blog kao pojava i kao pojam, vjerovao sam da je to nekakav poluintimni, poluistiniti reality show u kojem se većina sudionika nada da će radi svog literarnog izražaja, obično sasvim prosječnog, nekako postati priznati i poznati jednostavno bivajući ono što jesu te da će se osjetiti živima makar u virtualnom svijetu kad je to već tako teško i komplicirano u pravom. Vjerujem da nije potrebno posebno povlačiti paralelu s Big Brotherom. Dakle, imamo hrpu «blogera» koji u svojim blogovima zapravo ne nude ništa posebno, od kojih mnogi gnječe maloga ili što već dame rade prebrojavajući hitove na svojim blogovima, duboko u sebi vjerujući kako će im to na neki način donijeti bolje sutra.
Dakle, za svoje pojavljivanje na blog sceni nemam nikakvog opravdanja. Iako dosad nisam osjećao slične porive, mora da se i u meni krije potajna želja da budem priznat, ako već ne i poznat (imam tremu pred velikim brojem ljudi i izbjegavam veća društva). A nekako mi se čini da se nitko od blogera zapravo ne mora opravdavati radi toga, jer su mediji dosad bili puni mnogo pompoznijih i napetijih likova, daleko više napaljenih na uspjeh nego što bismo to mi ikad mogli biti. Mi smo nekakva ravnoteža, ako ne po kvaliteti, a onda barem po našem pedigreu – vjerujem da među blogerima ima jako malo onih koje drugi mediji obasipaju pažnjom, a ako i ima, onda takvi koriste blog sasvim ciljano, radi «marketinške sinergije» ili nekakvog sličnog nerazumljivog i teško odredivog koncepta.
Whatever the case might be, ponosan sam (manje ili više) što vam mogu predstaviti Arsenyeva, još jednog polustvarnog lika koji nema ruke, noge i glavu, već izgleda samo prste kojima kucka po tastaturi u većoj mjeri od prosječnog građanina svijeta (imajmo na umu da nam je tu prosjek prilično slab); ipak, on je za neke Vladimir Ilič Arsenyev, ruski vojni kartograf s prijelaza 19. u 20. stoljeće, za neke je Arsenjev za čiji je život Ivan Bunjin dobio Nobelovu nagradu 1933., a za neke patetični isfrustrirani lik koji iz nekog razloga nakucava istinite i poluistinite događaje iz svog života za široku javnost zato jer je Mračni mislio da je to dobra ideja. Eto, razotkrili smo i veze «po babi i stričevima», iako Mračni i ja nismo toliko dobri – vjerujem da bi me prodao, za dobre pare doduše, ali svejedno.
Pozdrav vama, dobri narode,
Arsenyev
Post je objavljen 09.01.2006. u 18:53 sati.