Marketing
plemenita nesreća
Otprilike krajem ožujka ili početkom travnja 1998. godine zapisao sam tekst koji slijedi. Ne znam što sam s njim napravio, možda sam ga poslao u "Vjesnik" za rubriku "Pisma čitatelja", možda su ga čak i objavili, ali vjerojatnije je da nisu. Pokušavajući zavesti red među dokumente u kompjuteru ponovo sam naišao na njega. Da ga izbrišem? Žao mi je, neka ostane kao svjedočanstvo jednog plemenitog djela i zapis da sam pisao i kada nisam objavljivao…
Pretpostavimo da policijska patrola koja je obavila uviđaj nije iskrivila izvještaj o alkotestu kako bi zaštitila omiljenog sportaša, te prihvatimo sve gorenavedeno o prometnom udesu kao nedvojbene činjenice.
Podatak koji nije toliko nedvojben jest zašto se nezgoda dogodila. “Prosinečki je naveo kako mu je u jednom trenutku pas izletio na cestu pred automobil, pa je stoga morao naglo skrenuti.” Premda su sve novine koje su pisale o tome navele to objašnjenje, o razlogu udesa možemo vjerovati poznatom nogometašu, ali mu i ne moramo vjerovati.
Dakle, postoje samo dvije mogućnosti: ili je objašnjenje o uzroku udesa istinito ili nije. Ukoliko je istinito, moguće su opet samo dvije mogućnosti. Prva, da se u trenutku kada je nepoznati pas iskrsnuo pred kotačima jurećeg automobila poznati nogometaš preplašio kako bi mu sudar s životinjom mogao oštetiti skupocjeni automobil, pa je naglo skrenuo i izgubio kontrolu nad vozilom. Druga, da je poznati nogometaš po svaku cijenu htio izbjeći povrijediti nepoznatu životinju, makar pritom oštetivši izuzetno skupo vozilo i ugrozivši vlastiti život. Prva mogućnost je vrlo malo vjerojatna. Mercedes je građen da bi mogao podnijeti i daleko teže sudare, pa bi jedina posljedica po vozilo bila da bi ga trebalo oprati, a mladi sportaš u naponu snage i s natprosječnim refleksima, potpuno trijezan, teško može izgubiti kontrolu nad tako pouzdanim vozilom kao što je Mercedes. Preostaje, dakle, druga mogućnost, a ona govori da je Prosinečkom život nepoznatog seoskog psa koji ujutro luta cestom vrjedniji od izuzetno skupog automobila. Ishitreno, to bi se moglo protumačiti i tako da naši nogometaši toliko mnogo zarađuju da im je i najskuplji automobil beznačajan, samo da istovremeno s automobilom Prosinečki nije ugrozio i sebe.
Čak i da objašnjenje zašto je došlo do nesreće nije istinito, sam izbor objašnjenja ima svoje značenje i vrijednost. Navodeći da je slupao automobil kako bi zaštitio psa, makar to i ne bilo točno, Prosinečki – kao javnosti poznata i omiljena ličnost, te uzor mnoštva, naročito mladih ljudi - javno obznanjuje da je život, pa makar i nepoznatog psa neprocjenjiva vrijednost. Pri tom on daje na znanje da mu je stalo do razumijevanja i uvažavanja upravo onih ljudi koji će taj njegov gest razumjeti i podržati njegov izbor.
Vrijednost njegova izbora sagledava se u punom svjetlu kada se usporedi s nebrojeno bahatih vozača koji na gradskim pješačkim prijelazima nasrću na starice koje jedva hodaju, koji su zbog ogrebotine na limu svog vozila spremni povući pištolj ili parkiraju svoja vozila na nogostupima tako da majke s kolicima i invalidi ne mogu proći mimo njih. Njih će zanimati vijest da je poznati nogometaš uništio skupocjeni automobil. Ali prava vijest je zapravo da je poznati nogometaš spasio psa. Vjerujemo li Robertu Prosinečkom ili ne vjerujemo u njegovo objašnjenje zašto je došlo do saobraćajne nezgode – u oba slučaja on se iskazao kao istinski šampion.
Post je objavljen 05.01.2006. u 20:25 sati.