Zapravo su znanstvenici prvo željeli ispitati kako nikotin i kokain djeluju na još nerođeno dijete, kad ono, otkrili nešto posve deseto - cmizdrave fetuse.
Besposleni znanstvenici su izračunali - prosječno senzibilan čovjek isplače u svom životu kadu suza. Nažalost, nakon što je Jeannine Gingras podnijela rezultate istraživanja Sveučilišta North Carolina u časopisu Archives of Disease in Childhood, oni će se morati znatno redigirati.
Naime, što: nakon što je australsko-američki tim maltretirao 11 fetusa u dobi od 28 tjedana (čije su mame pušile ili konzumirale kokain) dubokim, iritantnim i vibrirajućim tonovima, a onda ih snimao posebnim ultrazvucima, nekako su uspjeli skužiti da fetusi ipak nisu nabrijani sto na sat i da ne sklapaju oči cijeli dan kao ovisnici o kokainu u diskoklubu, već upravo suprotno - da fetusi plaču.
Shema je ista kao i kod nas odraslih. Najprije fetus otvori ustašca, zatim im se usnice pretvore u crticu i spuste prema dolje, onda duboko udahnu i započnu s izvedbom: drhtanje bradice, grcanje, suze liju plave oči i psovanje "Što me rodi, majko, na ovu crnu zemlju". Ok, ovo zadnje smo dodali!
Nego, da ne bi bilo zabune - isto se ponašaju i fetusi majki koje nisu ovisne o nikotinu i kokainu kada se suoče sa uznemirujućim zvucima. Što to sada znači? Da mali fetusi imaju turborazvijen limbički sustav, motoriku, koordinaciju disanja, muskulaturu lica te da u svojim malim glavicama već mogu obrađivati emocije i razvrstavati ih u foldere 'dobro', 'loše', 'manje loše'?
Nego, znači li to sada i da će beba koju je mama maltretirala u svom trbuhu groznim zvucima postati veliki senzibilac ili daj bože umjetnik? Ako je tako, ne želimo ni zamisliti što je mama radila Kurtu Cobainu! A gospodični Jeannine poručujemo malo više koncentracije, malo manje kokaina i nek' izvoli malo proširiti svoja istraživanja. Nestrpljivo čekamo kad će nam netko već jednom otkriti zašto plačemo kad, recimo, dobijemo nogu, a u pozadini piči dobra mjuza?
Post je objavljen 30.12.2005. u 19:29 sati.