Uvijek sam se pitala zašto sam ih uopće počela slušati. Ni dan danas mi to nije jasno, no više se ne pitam. Sada znam, da sam odrasla uz njih, njihove pjesme me prate od mog djetinjstva. Dio su mene. Prepoznajem se u tim stihovima, u njima je moj život! I ne žalim zbog toga.
Sada mi je već "glupo" (možda bezveze uzeta riječ) kada ih vidim na tv-u, jer ih dobro poznam. Kada pričamo, to nisu poznate osobe, već obični ljudi.
Znam da mnogi u poznatima vide umišljene kojim je stalo samo do sebe; ali u slučaju Jabuke toga nema.
Kada ti se netko toliko da, moraš i ti uzvratiti barem lijepim riječima.
Post je objavljen 20.12.2005. u 20:21 sati.