Marketing
Naši dani
Fali mi ono vrijeme kad smo nas tri odrastale...odisalo je mirom...Ljudi su bili kulturniji, finiji, imali su više strpljenja i razumijevanja jedni za druge...imali su vremena. Postojalo je jutro...nije započinjalo žurbom...započinjalo je snovima...Možda je cijelo to vrijeme bilo jedan veliki san iz kojeg sam izronula...probudila se, eto...Možda danas opet sanjam...jedan lijepi san...
Postojale su stvari koje su bile važne...stvari, možda je to kriva riječ...Nije to bilo ništa opipljivo. Bilo je to ono nešto što bi nam dotaklo srce...koliko stihova, koliko muzike, koliko slika, boja...koliko smijeha. Još uvijek odzvanja u sjećanju.
Bilo je manje prometa na našim ulicama, manje brige i straha...Da li smo uopce koračale ili smo lebdjele, zaljubljene i sretne...
Nije bilo Getroa, Metroa, Konzuma...nije bilo Benettona, Nikea...
A opet bilo je svega...bilo je voća, mirisnog i sočnog...Bilo je šarenih majica što su plele naše bake...bilo je tenisica u kojima se jurilo iz škole na igranje...
Bilo je puno neba iznad nas...bile su staze, bili su vrtovi...bilo je cvijeca...visibabe, ljubice, jaglaci...mirisali srećom...sretni buketići...
Bilo je suza...bilo je sjete...Kad sretnem danas te oči...sve znam...poznajem ja to more...
Dvije prijateljice, dvije pjesme...
Dva galeba bijela letjela noću a bura je bila
vjetar ih baci na jednu stijenu i on tu osta slomljenih krila
a ona ode ostavi njega da čeka svoju posljednju zoru
jedino još smogao je snage da požali se voljenom moru
Reci joj more da još je volim
za zlu sudbu svoju ja je ne krivim,
al' zar se tako sad ljubav dijeli
ja da umrem a ona da živi.
On nije htio zoru da čeka
on nije htio sunce da sine
s visoke stijene baci se galeb
voljenom moru u plave dubine.
A ovaj život i dalje teče
nova se zora nad morem budi
jedino istina ostaje uvijek
ptice se vole kao i ljudi.
nepoznat autor
Ako možeš da sačuvaš glavu kada je svi gube,
a optužuju tebe,
Ako možeš da vjeruješ sebi, ako svi u tebe sumnjaju,
Ako možeš da čekaš, a ne umoriš se od čekanja,
ili da slušaš laži, a da u njima ne učestvuješ,
ili da te mrze, a da ne daš razloga za mržnju,
a da ipak ne izgledaš suviše lijepo,
niti govoriš suviše mudro.
Ako možeš da sanjaš, a da snovi s tobom ne zagospodare,
Ako možeš da misliš, da ti misli ne postanu cilj,
Ako si u stanju da se suočiš s Trijumfom i Propašću,
a da se prema njima ponašaš jednako.
Ako možeš da podneseš istinu koju si izrekao,
koju su hulje izopačile da bi zavarale svijet i ljude,
ili da gledaš stvari kojima si život posvetio polomljene.
- i pogneš se da ih popraviš pohabanim alatom.
Ako si u stanju da prikupiš sve svoje Pobjede
i rizikuješ ih u jednom krugu "krajcarica"
i izgubiš i prođeš ponovo od svojih početaka,
a o gubitku nikada ne izustiš ni riječi.
Ako si u stanju da prisiliš srce, nerve i mišiće
da ti služe dugo pošto ih više ne bude
i da nastave tako kada u tebi ničega nema
osim volje koja im naređuje: "Nastavite".
Ako možeš da govoriš sa masom, a zadržiš čestitost,
ili hodaš s kraljevima, a ne izgubiš običnost,
Ako svi na tebe mogu da računaju, ali nitko previše,
Ako nedopustivi minut
možeš da ispuniš dugim bjegstvom od 60 sekundi
tvoja je zemlja i sve na njoj - i - još više
Bit ćeš čovjek, sine moj!
R.Kipling
Danas i ja imam pjesmu za vas...
U visokim travama ljeta
ostali su skriveni naši dani
mi se nismo mogle sakriti
Evo nas na putu
ostavismo sve, sav teret sjećanja
da bi mogle potrčati
Kada se okreneš
bit ce snijega na našem putu
i nećeš ga prepoznati
ali sa svakim sjećanjem snijeg ce kopnuti
Proniknut će cvijeće
i reći ćeš:
Želim još jednom ovuda kročiti
I želja ce zaboljeti
jer povratka nema.
Ali želja ce naći put
da se opet sretnemo...
imat ćemo opet naše dane!
verona
Sretan rođendan T.!
Post je objavljen 13.12.2005. u 15:27 sati.