'' Ja sam na vrhu svijeta i ovo je moj svijet .. Ja sam iznad svih planeta i ovo je moj dom '' .. Nema drugih i boljih stihova kojima mogu
opisati psihološko stanje pojednica kad napravi nešto dobro, nešto po čemu ga znaju i nešto po čemu će ostati u sjećanju za buduća vremena .. Slično mišljenje ima i Dove G, čiji su stihovi iz uvoda sama ideja vodilja prema uspjehu i putu ka tom vrhu ... A je li na pravom putu, ili su te staze utabane finijim i bogatijim cipelama, prosudite sami. Naime (Ukoliko ste čitali Bouncanje - znate o čemu govorim), Dove (široj publici poznat pod tim pseudonimom, posebno MW sceni ;-), pred par mjeseci izad je međimurski rap album pod istoimenim nazivom iz naslova ( ''na vrhu svijeta'' ), a sama činjenica da je potpuno besplatan i nekomercijalan za mnoge potencijalne slušače (auditorium) predstavlja jednu dvosjeklu sjekiru : naime, prvo će pomisliti da nešto s njim nevalja, a autor želi prodati, već puno puta isfurana, muda pod bubrege.. S druge strane, postavlja se pitanje ima li u ovom okrutnom svijetu, gdje se plača i štuje ime a ne kvaliteta, bilo kakve nade naplatiti i živjeti od nečeg što voliš i dobro radiš - ako iza tebe NE stoji hrpa od stotinu producenata, menađera, aranžera, tekstopisca i ostale, nazovimo to tako, gamadi, koja sasvim solidno živi od tuđe muke i dara. Da.. To je taj glavni problem ... Zbunjeni ? Dove G, napravio je album u potputo vlastitoj produkciji, krenuvši od sklepanja tekstova (volim to zvati tekstoklepstvom,a natpis na omotu koji veli : ''sadržaj nije primjeren za svačije uho'' govori vam o ciljanoj publici. ) pa sve do aranžiranja, snimanja, masteriranja i konačnog stanja u kakvom sada jest. Na samom albumu ( kojeg sam nabavio i mogu stati iza svake svoje riječi ) nalazi se 17 pjesama + entree, a kao svaki pravi estradnjak (no offence) napravio je neka gostovanja, kao na pjesmi ''Nek nas čuje'' gdje gostuje Anch ( kao što sam veli :''ona me glasovnim posebnostima očarala te smo nešto izumili.'' ), te u pjesmi ''Kraljevi asfalta'' gdje se pojavljuje Eki. Uz samu sound produkciju (tracker nove generacije, buzz), napravil je i hvale vrijedan omot (vjetojatno photoshop, ali boje i dizajn oku su vrlo ugodne.. ), te zasigurno bez srama može svoj rad nazvati ''Dove G Records''... Ali .. Kao svugdje u životu, i ovdje postoji ALI... Album je napravljen, u realizaciju potrošene godine, koliko vremena toliko i izgubljenih živaca - i - što dalje? NEMA DALJE. Da, tako je.. Nema Nažalost, ili još bolje, na sramotu, ostaje mu samo besplatno dijeliti cd-e ljudima koje zna, a da mu je otac Edo Maajka, (primjerice radi ) sutra bi već bio u Studiju 10 napromociji nove ploče... Vidite caku, vidite ovaj začarani krug hrvatske nacije... Hebeš talenat ak nemaš veze.. Druge ti nema - nego se valja konstatno nekome uvlačiti u guzicu u nadi da će te netko zamjetiti ( ne pri tome činu ), i progurati, u neku tamo demo top listu. A onda čekati još neku priliku. Pa još i još dokazivanja. Oprostite što prostačim, ali jebiga.. Na kraju ovodnevnog posta moram NAGLASITI da je vrlo nedavno imao svoj nastup, dakako kao pred bend, al ne bilo komu već Generalo Woo-u i Neredu.. Što reći nego - samo tako naprijed..
Post je objavljen 11.12.2005. u 11:57 sati.