Jebi ga.. previše bi toga htjela reći ali ne znam odakle krenuti. Misli su još prilično zbrkane. Kad se stvari poslože u ovoj ludoj glavi javim se sa smislenim postom.
Ovako.. mogu pričati i pričati i ništa vam neću reći. Toliko se toga dogodilo i lijepog i hajmo reći manje lijepog da jednostavno treba vremena da stvari dođu na svoje mjesto. A onda ako bude vrijedilo pričat ću o njima..
O lijepim stvarima, o Jahorini na kojoj je bilo genijalno, o novim ljudima koje sam upoznala, o nekim poznatim s kojima sam se sprijateljila ne mogu večeras.. previše sam tužna da bi o tome pričala. Ne bi bilo one euforije koju ti ljudi, ti događaji i ta mjesta zaslužuju. A o ljudima koji su me opet iznova razočarali i rastužili ne želim jer koliko god to smiješno zvučalo još uvijek ne želim u to vjerovati.
Ali kako bilo, nešto sam dobila, nešto izgledala i izgubila.. Valjda to tako ide
Post je objavljen 01.12.2005. u 00:16 sati.