Marketing
I Gojko voli marendu
Obavjest: naslov nema nikakve veze sa daljnim tekstem. Sva prava su zadržana. Neovlašteno kopiranje, umnožavanje ili javno interpretiranje je zabranjeno bez pitanja autora, dakle mene.
A jebo vam valutni pretvarač novaca i školu i ladno vrijeme i prištiće i groznicu.
Ovim putom molim Bluzcu, Pileta i sve ostale koji osjećaju mučninu i iskašljavaju dušu da smjer izbacivanja bacila malo preokrenu te se pošteno iskašlju u monitorni ekran kompjuktora nebili prebacili svoju bolest na mene.
Ček, odo po soka kad nemam mlijeka, odma se vračam……
Ajm bek!
Gdje smo ono srali, ovaj stali?
Ah da,
Dobro jutro Džezeri….
Pa kako ste mi vi? Kotrlja se, velite?
A ja?
Ma sve je divno, pogotovo što je ponedjeljak ujutro. Kako ja volim ponedjeljke ujutro. A još kad su ponedjeljci ujutro, a vani minus 736 stupnjova u Farenhajtu.
Što je zima jedno čarobno doba.
Ne možeš van bez 13 majica i pet pari čarapa na sebi na koje ondak pokušavaš navući čizme. I onda kad se napokon uspiješ nekako provući kroz vrata (koja je netko suzio?!) izađeš.
A vani ti se smrznu jajnici i iz usta izbacuješ ispušne plinove razmišljajući oćel tvoja djeca imati trajnih posljedica na svom tijelu zbog rupe na ozomskom omotaču.
Baš je zima predivno doba.
Evo i Lily, nije li očaravajuća?
Zahvaljujem sveprisutnima članovima bloga koji su se nakon iscrpljujućeg dana u školi imali snage boriti sa prljavim snijegom kako bi uspjeli u nakani davanja nove atrakcije našem grackom parku.
I kupila Nosonja mrkvu.
I dala VeVe kapu.
I mi slikali Lily dok je još bila i sa glavom i sa tijelom i sa bubz i sa bokovima.
Puno i.
Umalo zaboravih, sinoć na VeeFeMu u emisiji Boom Boom Blues dijelili 10 cdja orižiži od brojnih grupa i izvođača, te ja htjedoh nazvati kako bi se mogla hvaliti i nabadati vam na nos kako sam ja kulija od vas svih, kadli se ono na putu mom ispriječi otac koji je rekao – NE! Malo je falilo da ga skršim sa jednim NI, ali sam shvatila da je on ipak moj uzdržavatelj koji me pušća da idem u BEČ!! I tako sam, pokunjene glave otišla natrag u sobu mrmljajući si u bradu. Moram napomenuti kako me prije toga sestra molila da joj čitam povijest kako bi ju uspavala. Baš šarmantno.
Pisanje me počelo zamariti, idem učiti.
Budite mi pozdravljeni, pogotovo oni koji u prolazu na faksu čitaju ovo na tačskrinu.
Odjava.
Škemba
Post je objavljen 28.11.2005. u 08:20 sati.