Kako odmiče godina prema svome završetku i dolazi blagdansko vrijeme rasipništva tako mnogi sitni, sivi, siromašni i nezamjetni ljudeki tonu u predblagdansku depresiju.
Tako je to u obećanoj zemlji na brdovitom balkanu u loncu najjačih emocija, krvi, blata, tuge veselja i zlobe...
Prosinac se već osjeća u daljini, viri i naviruje iz brda , nosi mirise i šuška... a duša malog sivog ljudeka drhti, tlačena dugom, tlačena neizvjesnim danima koji dolaze neželjeni ujutro na vrata.
Sat neizbježnosti kucka, tuče, čašu za čašom vuče i odjekuje pijana pjesma iz klijeti...izgrađene stambenim kreditom...
Noći inoksa, loja, luka i delanca, pomješane su s noćima red-bull vodke, house ritmovima, ogoljenim trbusima...jaukom posrnulog svijeta kojim čak i smrt nezamijećena ..šeta..
Mali sivi ljudeki poskakuju ogrnuti u kapute kupljene na sindikalnoj dražbi prije više godina i toče u sebe neke stvari kako se nebi osjećali više baš tako mali.
Mali, sivi ljudeki su motor društva, ali taj motor je ishaban, godinama bez promijenjenog ijednoga dotrajalog dijela... A bliže se Božić i Godina Nova, dolaze i traže zamotuljke ispod bora...čekove..traže, nemilosrdni običaji kapitalističkog carstva.
Ljudeki znaju da je svijet oko njih govno umotano u šareni papir. To znanje je suvišno jer nema više među njima revolucionara spremnih na promjenu, svi su u istom dreku...i minusu na tekućim računima.
Stoga ova mala pričica neće imati sretan kraj, kraj kamina uz vatricu i Božićna zvonca...Priča o malim sivim ljudekima završava tako što ispod jelke stoje omotići čija će naplata stići u dugom, predugom siječnju... bogati će gazda nakon što se vrati sa skijanja iz inozemstva bahato tražiti rad...iako nikada radio nije sam...
I ljudekima će ostati jedino što imaju...san!
San o svijetu velikih mogućnosti, otvorenih puteva i vječnog ljeta. I bijes će rasti u porama svijeta sve do dana kad će se ponovo podignuti motika i kuka...da bi novi snovi dobili mjesta, i novi sivi ljudeki počeli mijesiti tijesto povijesti, za nekoliko debelih, sretnih, masnih kolača...okruženih mrvicama brašna...ljudekima sivim, malenim, vrijednim i zaboravljenim...
Post je objavljen 18.11.2005. u 14:37 sati.