Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/denzil

Marketing

25 let

Ove godine se navršava dvadeset i pet godina od početka rada kultnog zagrebačkog kluba “Kulušić“, rodnog mjesta novog vala. I ja sam emotivno vezan za taj klub, mada sam godinu i nešto sitno mlađi od njega samog. Naime, moj jedan od prvih izlazaka,još tamo u prvom razredu srednje škole, bio upravo u Hrvojevu 6. Samo tada je već tamo glazbu puštao dj i to koliko se sječam nije bila baš kvalitetna glazba, tako da poslije nisam baš često navračao. Druga stvar koja me veže za Kulušić je glazba koja se tamo svirala na koncertima u prvoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Tvornica kulture je prije otprilike mjesec dana započela sa koncertnim programom “25 godina Kulušića“ , što je samo dio programa “25 godina novog vala“ koji provode već nekoliko godina. Za sada su održana dva koncerta. Ja vam mogu prenijeti atmosferu i moj dojam sa jednoga, a s drugoga će mi netko od vas nešto više reći, ja se nadam. Dakle,

Lačni franz, četvrtak, krajem rujna
Poslije više godina prvi njihov nastup uopče. U Tvornicu je namamio podosta srednjovječnih ljudi koji su se došli prisjetiti svoje mladosti, ili su jednostavno fanovi te mariborske skupine glazbenika. Nemam ništa protiv starije ekipe na koncertima, dapače, ali u ovom slučaju to, kao da je malo “ubilo“ atmosferu. Ja sam ih po prvi puta slušao uživo.
Bio sam ranije na koncertima Predina, gdje on izvodi mnoge pjesme iz doba Franza, samo u drugom, puno laganijem aranžmanu. Ni ovoga puta nisu izostale njegove dosjetke i komentari pjesama, što izvrsno radi. I kad bi me pitali da se odlučim između nešto tvrđeg zvuka izvornih pjesama ili istih u šansonijerskom, džezi izdanju, to bi mi bila teška odluka.

Jura Stublić i Film, 5. studeni
Nažalost nisam bio na koncertu, iz objektivnih razloga, a skoro mjesec dana sam se guštao da ću ići. Slušao sam Juru na nekim skupnim koncertima, ali zapravo nikad nisam bio baš na koncertu Filma. Ali valjda će biti još prilike, sada ima mladu ekipu uz sebe. I baš je to ono vječito pitanje, je li Jura Film. Zasigurno nije, značajni svoj obol su dali i Piko( bubnjar i producent), Max(basist) koji s vremena na vrijeme nastupaju kao "Le cinema", Jurij Novoselić( saksofonist) i drugi članovi originalne postave benda. Ali mislim da je Jura dovoljno karizmatičan da može iznijeti dobar nastup, na koncu pa to i jesu njegove pjesme. E, kad bi još imao inspiracije napraviti nešto novo. Ako je netko bio neka napiše kak je bilo. A kako ja nisam bio, evo jedna Jurina pjesma, nije mi najdraža ali je prigodna:

Šezdeset osme pobjegoh od kuće,
bila je jesen i bilo je vruče.
Nisam bio zreo ni za brijanje,
stari reće: hajde na šišanje!
Šezdeset osme pobjegoh od kuće,
bila je jesen i bilo je vruče.
Šezdeset osme pobjegoh od kuće,
govorim stvari od juće.

Deset godina kasnije,
sve mi je bilo jasnije,
kosu dugu pola metra,
skratio sam na dva centimetra.
Stari reće: hvala ti Bože!
Ukrao sam mu jaknu od kože,
nakon samo 52 tjedna,
došla je sedamdeset sedma.

Sve nas nosi isti val ,
naša su vesla gitare,
imamo neke nove snove,
i pjesme stare.


Deset godina sam proveo u dimu,
nove odluke su donijeli u siv-u
dolazi netko, a ja neznam tko
ali jako, jako osjećam to.
Osamdeset sedma mi se smije,
Sve sam ovo vidio prije.




Kakvo je vaše mišljenje o "novom valu" , odnosno jeste li slušali ili slušate neke od grupa koje su se pojavile početkom osamdesetih na ovim prostorima?


nAKNADNO:

Da bude zanimljivije.
Osim svojih novovalnih favorita i ispravaka mojih netočnih navoda, napišite po par domaćih grupa iz tog vremena. Kad kažem domaćih, u ovom slućaju mislim na bivšu državu. Pa da vidimo do koje broke čemo doć. Eto, ja ću poćeti, od Vardara prema Triglavu,
Leb i sol, Pekinška patka, Patrola, Pankrti,


Post je objavljen 15.11.2005. u 01:51 sati.