Zapalili ste me i gledate moje svjetlo.
Radujete se jasnoći i toplini koju darujem.
Veselim se da smijem gorjeti za vas.
Da nije tako ležala bih u nekoj kutiji bez koristi.
Smisao dobivam tek po tom što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim, to kraća postajem,
to se više bližim svome kraju.
Izgorjela je, reći ćete, a što je ostalo bacit ćete.
Znam, za mene postoje dvije mogućnosti:
Ili da ostanem u kutiji, u tami,
ili gorenjem postajem kraća,
dajem sve što imam u korist svjetla,
a time dovodim samu sebe svršetku.
Ipak, ljepše je ako smijem nešto dati...
Gledaj, isto je tako s vama ljudima!
Ili se povučete, ostajete sami za sebe i sve je hladno i prazno,
ili se približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi
i onda vaš život dobiva smisao.
Ali, znajte i to, da za ovo morate dati nešto od vas samih,
nešto od vaše radosti, od vaše srdačnosti, od vašeg smijeha,
možda nešto i od vaše tuge.
I ne trebate bojažljivo razmišljati o tome kako sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli, postaje sam veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima, sam će primiti svjetlo.
Što više gorite za druge, to će svjetlije biti u vama samima.
Mnogi su ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi, jer se boje biti ovdje
za druge, tuže se i neprestano gunđaju na teška vremena.
Još uvijek nisu shvatili ovo:
Jedno jedino svjetlo koje gori, više je i vrijednije,
Nego sva tama svijeta.
Dopustite dakle da vas malo ohrabrim, ja mala svijeća.
Post je objavljen 10.11.2005. u 14:51 sati.