Zamirisale naranče...Stala sam uz prozor i uhvatila jedan spokojan tren. Ovo nebo ljubičaste boje...moćno...Netko je nečujno otvorio jedna vrata...dašak prošlosti prostrujao je...Mogla sam je vidjeti kako s puno vjere stavlja čizmicu na prozor...čeka...
Jutro donosi radost i smijeh i puno darova...i šiba se zlati....i naranče...Među poklonima što ih je njoj nosio Sv. Nikola uvijek bi bile naranče...i puno ljubavi...
Nebo ljubičaste boje i mirisne naranče....prizvale su u sjećanje jednu sliku iz mog djetinjstva...tako divnu.
Ove dane spominjemo često Sv. Nikolu i Krampusa...malo ih koristimo u "odgojne" svrhe.
Ako budeš dobar donest će ti Sv. Nikola poklon, ako ne...Sluša se, sluša...puno više ovih dana. Jedino što su želje velike...pa se bojim da naranče mome sinu možda ništa ne bi značile. Ipak će ih Sv. Nikola donijeti...reći ću mu. Možda će mu jednog dana zamirisati kao i meni pa se sjeti...
Ove dane igre su pune mašte...i nikako ne mogu pogoditi pravi identitet moga sina. Sad je vitez, sad je lovac...Jučer je imao didov lovački šešir, moju maramu kao čarobni plašt i mač od lego kockica što mu je napravio tata...Ja ga pitam: Tko si ti? A on kaže: Ja sam Markiz od Carabasa!
- Markiz od Carabasa?! To još nisam čula...
- Pa mama, onaj iz priče Mačak u čizmama!
- A taj...
E pa čast mi je markiže moj mali. Drago mi je što imaš tako puno mašte...igraj se... samo se ti igraj...ne propusti ni jednu boju neba...